Uvodeći u temu „Duhovni boj“ postavio je pitanje što se to nalazi u čovjeku kako bi mogao prebroditi neke teške životne trenutke, razdiranja, smrt dragih osoba, grešno stanje, grižnju savjesti i drugo.

Odgovor se pronalazi jedino u suživotu s Bogom. Naš bi život bio suviše lagan da nema napasti i Sotone koji naš želi odvojiti od Boga i jedne od drugih, potičući nas da griješimo. Upravo u tom sukobu u kojem nas istovremeno žele Bog i milost te Sotona i grešnost nalazi se čovjek u duhovnom boju. Čovjek u toj borbi ima punu slobodu izabrati kojim putem želi ići.

Savršen duhovni život sastoji se u suživotu s Krstom, sakramentalnom životu, žrtvovanju za druge, prihvaćanju svoje neznatnosti, ograničenosti, grešnosti, molitvi i činjenjem dobrih djela. Nije to skup nekih pravila koje treba poštovati, mnoštvo molitava koje trebamo izgovoriti ili često pohađanje Crkve. Duhovni život također nije u zajedničkoj molitvi, šutnji i obdržavanju discipline. To su samo sredstva tog savršenstva koja su poželjna i korisna u duhovnom rastu, ali kako bi samo Božja slava bila ta zbog koje nešto činimo.

Nužno je pripraviti dušu na tu borbu. Na tom putu čeka nas  neprestana borba protiv samog sebe i svojih strasti. Najveća pomoć za pobjedu u tom boju mogu nam biti nepouzdavanje u nas same, pouzdanje u Boga, vježba i molitva.

Zbog svoje iskvarene naravi razvijamo poštovanje prema nama samima, isprazno se uzdamo u naše snage. Na takav način nećemo nadvladati ni najmanji problem. Svaka milost dolazi od Boga, a od nas i naše sile ne može doći ništa dobro. Nužna je svjesnost sama sebe kako bi u osobnoj molitvi mogli biti spremni upoznavati vlastitu bijedu i sklonosti grijehu te prepoznati u kojim situacijama upadamo u zamke ići samo svojim snagama. Jedino je Bog taj koji je dostatan, koji nam može pomoći i u čije pouzdanje trebamo staviti sve što želimo. Također, potrebno se vježbati u svemu, prosvjetljujući svoj razum razmatranjem Svetog pisma, čitanjem duhovnog štiva, čuvajući se na taj način i neznanja. U molitvi ćemo pak uvidjeti i razlučiti dobro koje nam je nužno za očišćenje duše, ali ćemo se također i prisjećati Božjih dobročinstava što nam pomaže biti zahvalni.

Grijeh i svjetovnost su ono što nas vuče, ali je na nama koliko ćemo se predavati i puštati Boga u svoj život, koliko ćemo se trsiti udaljiti sve ono što nas odvaja od Boga te vježbati se u krepostima i sve začiniti neizostavnom molitvom, zaključio je vlč. Ivković.

Nakon izlaganja vlč. Ivković vodio je razmatranje pred križem uz meditacije i pjesme Duhos banda.