Govoreći o karizmi kamilijanaca, Papa je rekao da je ona dar koji treba učiniti da blista uvijek novim svjetlom, te ih potaknuo da gledaju na budućnost misleći na nove oblike apostolata i svjedočeći Kristovu milosrdnu ljubav prema bolesnicima. Kada bolest uznemiri, a katkada i potpuno poremeti naš život, osjećamo snažnu potrebu za prisutnošću nekog samilosnog brata ili sestre koji nas tješi, podupire, i pomaže ponovno zadobiti dragocjeno dobro zdravlja, ili koji nas prati do praga našega konačnog susreta s Gospodinom, rekao je Papa.

Sveti Otac istaknuo je da je dar koji je primio sveti Camillo, kao i svi oni koji nasljeduju njegov primjer, življenje i svjedočenje milosrdne ljubavi prema onomu tko trpi. To je važna karizma koja je dar Duha Svetoga; stoga ga ne treba skrivati. Međutim, upozorio je također da od karizme „ne valja učiniti način kako bismo isticali sebe, jer je ona posebna milost darovana da bismo drugima činili dobro“.

Na tragu svetoga Camilla i brojnih uzora svetosti koji su živjeli herojski, papa Franjo je potaknuo nazočne da nastave ići zacrtanim putem, jer je primljeni dar još uvijek aktualan i u naše doba, budući da je utemeljen na ljubavi kojoj nikada neće biti kraja. Riječ je o tomu da gledate na budućnost otvoreni za nove oblike apostolata na koje vas Duh nadahnjuje, a koje zahtijevaju znakovi vremenā i potrebe svijeta, rekao je Sveti Otac.

Osvrnuvši se na karizmatsku obitelj kamilijanaca, koju čine redovnice, redovnici, Bogu posvećene osobe i vjernici laici, Papa je istaknuo da nijedna od tih stvarnosti nije jedini čuvar karizme, nego ju svaka dobiva na dar te tumači i primjenjuje u skladu sa svojim pozivom u različitim povijesnim i zemljopisnim prilikama. U središtu je uvijek prvotna karizma, kao vječno vrelo svjetlosti i nadahnuća, koje se shvaća i dinamično utjelovljuje u različitim oblicima. Svaka se od njih nudi drugima u uzajamnoj razmjeni darova koja obogaćuje sve, pojasnio je Papa, a izvijestio Vatican News.

Sveti Otac zadržao se na riječi ‘nježnost’ te primijetio da je to riječ koja bi mogla potpuno nestati iz rječnika. Moramo ju ponovno ostvariti, istaknuo je te dodao „Kršćanstvo ne može biti bez nježnosti. Nježnost je upravo kršćansko ponašanje; ona je srž našega susreta s osobama koje trpe“.