Obrede je biskup predvodio u zajedništvu s umirovljenim biskupom Milom Bogovićem, tajnikom i kancelarom preč. Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom preč. Mariom Vazgečem, uz asistenciju đakona Marija Kralja, bogoslova Brune Lovakovića i Domagoja Tujmera i sjemeništarca Marka Butkovića.

Bdjenje je počelo kraj katedrale blagoslovom ognja i uskrsne svijeće, potom su svi pošli u procesiji u katedralu gdje su vjernici svoje svijeće upalili na uskrsnoj svijeći te je otpjevan svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Nakon biblijskih čitanja te pjevanja antifona i psalama, biskup Križić u propovijedi je istaknuo da evanđelja realno pripovijedaju o događaju uskrsnuća. Nije im neugodno priznati svoju nevjeru, svoje sumnje, svoje neznanje, svoju tvrdokornost, što pokazuje kako je vjera teška stvarnost. Učenici su od Isusa slušali i čuli samo ono što im je odgovaralo, što ih je oduševljavalo, što im je bilo simpatično i privlačno, a i danas je kod mnogih vjernika tako, napomenuo je biskup Križić i upozorio da to nije prava vjera.

Do vjere se dolazi se kada osoba dopusti Bogu ulazak u njezin život, kada se susretne s Bogom u dubini svoje nutrine. Vjerovati u Boga, a ne imati kontakt s njim, ne razgovarati s njim, ne osjećati ga živo u svojoj nutrini – takva vjera ne daje mogućnost vjerovanja u uskrsnuće i vječni život. Bez vjere u uskrsnuće život ne može naći smisao, a smrt postaje ruganje životu. Biskup je propovijed završio čestitkom: „Neka ovo vazmeno bdjenje, slavlje Isusova uskrsnuća, podari svima nama milost jačeg susreta s Uskrslim koji nam jamči da je s nama u sve dane do svršetka svijeta“. Pjevao je Katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića. Na kraju bio je blagoslov jela i završna pjesma Kraljice neba raduj se, aleluja!