U prostorijama Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu okupilo se više od stotinu odgojiteljica s područja pet južnih biskupija kako bi što bolje upoznale, razumjele i primijenile poruku i značenje najvažnijih kršćanskih simbola u vjerskom odgoju djece rane i predškolske dobi. Na skupu su nazočile i polaznice ovogodišnjeg programa cjeloživotnog učenja i teološko-katehetskog doškolovanja koje su obogatile zbor odgojiteljica u vjeri za četrdesetak novih članica.

Stručni skup je započeo euharistijskim slavljem koje je predvodio don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. U homiliji osvrnuo se na strah i nevjericu Isusovih učenika i nakon susreta s Uskrslim, jer je taj susret u njima izazvao nova pitanja i nedoumice. Gledali su Isusa tjelesnim očima, ali oči vjere bile su im zatvorene. Unatoč tome, Isus im je pristupio s povjerenjem, dajući im najdragocjenije poslanje: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (usp. Mk 16,15). To poslanje oni su u potpunosti ispunili tek nakon Pedesetnice kad su osnaženi Duhom Svetim počeli ne samo propovijedati o Isusu, nego i činiti čudesa u Njegovo ime. I upravo to Ime, kako nekada tako i danas, postalo je mnogima kamen spoticanja, istaknuo je don Josip. Aktualizirajući odnos suvremenog svijeta prema Isusu Kristu, pozvao je odgojiteljice da se zahvaćene iskustvom žive vjere ne umore pripovjedati o Isusu i činiti dobra djela u Njegovo ime, nastavljajući tako Kristovo poslanje u svojim obiteljima i na svojim radnim mjestima.

Nakon kraće stanke uslijedio je radni dio stručnog skupa koji se sastojao od plenarnog predavanja i tri pedagoške radionice.

Predavanje „Teologija i poruka kršćanskih simbola“ održao je dr. fra Domagoj Volarević, sveučilišni nastavnik liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Polazeći od potrebe korištenja znakova i simbola u svakodnevnoj komunikaciji, dr. Volarević protumačio je njihovo značenje, potkrepljujući svoje izlaganje mnoštvom primjera. Znak je osjetilna stvarnost koja, podražavajući naš perceptivni sustav, upućuje na neku drugu, točno određenu, ali našoj percepciji trenutačno odsutnu stvarnost. Simbol je teže definirati jer otvara više mogućnosti komunikacije nego znak. Možemo reći da je korištenjem simbola stvarnost koja se označuje „na neki način“ već prisutna, priopćena, ali ne u potpunosti. Potom je dr. Volarević protumačio ulogu i značenje znakova i simbola te znakovnih i simboličkih radnji u kršćanskom bogoslužju u kojem se čovjek susreće s Bogom, s Neizrecivim. U bogoslužju znakovi i simboli upućuju ljudski duh na područja izvan osjetilne stvarnosti. Njih nije moguće sve odjednom naučiti, nego postupno. Možemo reći da pravilnim korištenjem i shvaćanjem značenje simbola uvijek iznova učimo. To vrijedi i za svjetovno i za religijsko područje, zaključio je dr. Volarević.

U pedagoškim radionicama, koje su osmislile i održale odgojiteljice iz Dječjeg vrtića Dobri, pod vodstvom ravnateljice s. Mirjane Kutleša, sudionice stručnog skupa su imale prigodu upoznati kako teorijski okvir znakova i simbola pretočiti u konkretne primjere i praktične poticaje te kako ih koristiti u vjerskom odgoju djece rane i predškolske dobi. Prvu radionicu o kršćanskom simbolu svjetla održale su odgojiteljice Ranka Rogulj i Milva Buljubašić, drugu radionicu o simbolima kruha i vina predvodile su odgojiteljice Ecija Budić i Ivana Šarić, a treću o kršćanskom simbolu i značenju vode priredile su odgojiteljice Mirela Muhar i Katja Ivančić. Koristeći se načelima Montessori pedagogije te primjenjujući niz različitih metoda i oblika rada, voditeljice su predstavile kako putem navedenih kršćanskih simbola uvesti dijete u odnos s Bogom i probuditi u njemu iskrenu radost prema Isusu Kristu, kako uvesti dijete u shvaćanje tajne života koji je dar, kako poticati dječje čuđenje i divljenje prema Stvoritelju te kako pomoći djetetu u otkrivanju tajne života kao i njegove povezanosti sa Stvoriteljem.

Stručni skup završio je okupljanjem svih sudionika gdje su imali prigodu iznijeti svoje zadovoljstvo zbog ljepote druženja, zajedničkog učenja i slavljenja Boga te međusobne razmjene iskustva. Na samom kraju skupa organizatori su sudionicima uputili nekoliko kraćih informacija, zahvalili im na angažiranom sudjelovanju u svim dijelovima stručnog skupa te ih pozvali da svojim idejama i prijedlozima pridonesu osmišljavanju sljedećih programa stručnog usavršavanja za odgojiteljice u vjeri.