Među okupljenim slušateljima predavanja bili su zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Drago Matanović, vojni ordinarij Jure Bogdan, pomoćnik ministra obrane za ljudske potencijale Zoran Piličić, zapovjednik Zapovjedništva za potporu general-bojnik Mladen Fuzul, zamjenik ravnatelja Vojne sigurno-obavještajne agencije brigadni general Ivica Komljen, načelnik Uprave za operativne poslove Glavnog stožera OS RH brigadni general Senad Fejzić, načelnik Uprave za logistiku Glavnog stožera OS RH kapetan bojnog broda Milan Žunić i drugi.

Prije samog predavanja prof. dr. sc. Željka Tanjića, domaćin Mladen Fuzul obratio se prisutnima uvodnim govorom dobrodošlice. „Ovogodišnje obilježavanje 17. obljetnice programski smo organizirali u četiri dana. Spomendan za sve naše preminule i poginule pripadnike, dani taborovanja članova iz egzodus bratstva, dani športa i glazbe”, objasnio je general-bojnik Fuzul, te naveo kako je „ova godina posvećena vojniku, njegovu napretku i prosperitetu. Jednako tako važan cilj ovog zapovjedništva jest briga o duhovnom životu svakog pojedinca”, zbog čega je i organizirano predavanje „Časnici na putu svetosti” kako bi podsjetili da vojna profesija nije kao bilo koja druga profesija, već da je poziv.

Nakon uvodne dobrodošlice generala-bojnika Fuzula, general-pukovnik Drago Matanović je također uputio riječi zahvale prisutnima, a ponajviše rektoru Tanjiću naglašavajući da „Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, a time i Hrvatska vojska kao njezin dio, njeguju vrijednosti kao što su vjera, odgoj, ljubav prema domovini i obitelji. Upravo te vrijednosti su očuvale hrvatski narod u domovini kroz stoljeća, a osobito u domovinskom ratu.”

Rektor Tanjić započeo je predavanje zahvaljujući pukovniku Domagoju Franjiću na pozivu te izražavajući svjesnost o važnosti zapovjedništva, ali i Hrvatske vojske uopće. Iako ni Stepinac ni Merz nisu izabrali služenje u vojsci kao primarni poziv, upravo zbog svojih života kojim su krenuli na put svetosti i karaktera koji je težio ispravnim djelima primjer su dobrih časnika.

Svakako je istina da su život Alojzija Stepinca i Ivana Merza oblikovale njihove obitelji. Alojzije Stepinac je rođen u katoličkoj obitelji i jednoj katoličkoj zajednici u Krašiću gdje je stekao prve primjere poštovanja koje je kasnije prenio i u svoju vojnu službu. Ivan Merz koji je rođen u časničkoj obitelji također je imao primjer važnosti religije od oca katolika i majke židovke. Ono što je oblikovalo njegov život i djelovanje jest također primjer časnog odnosa i poštovanja koje su mu usadili roditelji, a ponajviše otac koji je bio časnik raspoređen u Banja Luku.

„Za svakog časnika ja mislim da je važna obitelj, obiteljsko okruženje. Ono u kojem se odrasta, u kojem se živi. Onome u kojem se stječu određene vrednote. One vrednote koje čovjek prima, ali onda i kao časnik, vjerujem, kasnije prenosi i živi”, navodi rektor Tanjić.

Osim obiteljskog odgoja životni put blaženih Stepinca i Merza odredilo i je njihovo sudjelovanje u bitkama Prvog svjetskog rata. Unatoč sudjelovanju u jednom od najgorih zla čovječanstva kao što je rat, Tanjić je istaknuo da su „Tijekom Prvog svjetskog rata obojica blaženika ostala vjerna anđeoskom moralu te krepostima čistoće i uzdržljivosti. U njima su se razvijali domoljublje i moralna načela. Dokazali su da je moguće biti ratnik, a pritom ne izgubiti svoju dušu i svejedno doseći svetost.”

Zanimljivo je kako ni Alojzije Stepinac ni Ivan Merz ne bi sami za sebe rekli da su bezgrešni. Za vrijeme svoje časničke službe često su se našli u situacijama kada bi burno reagirali na nemoral ili razvrat ostalih vojnika, a ponajviše ako bi se događala kakva nepravda. Upravo zato što je vojna profesija poziv, a ne posao, blaženici su smatrali kako se ta profesija ne smije olako shvaćati i kako oni koji su ušli u nju zbog časničke slave ili statusa nisu zaista osjetili poziv. Možda je baš iz tog razloga njihov put prema svetosti bio oplemenjen i služenjem u vojsci.

Nakon prigodnog predavanja general-bojnik Mladen Fuzul uručio je rektoru Tanjiću i vojnom ordinariju Bogdanu počasne poklone te je, osvrnuvši se na predavanje, podsjetio kako su se vojnici Hrvatske vojske „držali za krunicu”, a ne za ikakve “carske”, odnosno državne idole.