Govoreći o religijskom i društvenom iskustvu zborske glazbe u Libanonu, gostovanje s. Marane bilo je prigoda saznati kako sakralna i duhovna glazba povezuje pripadnike različitih religija u teškoj situaciji na Bliskom istoku. „U osjećaju zajedništva među religijama imamo različita iskustva, ali glazba je najbolje sredstvo jer se sastoji od ispovijedanja vjere pjevane Bogu. U religijama je instrumentalna i vokalna glazba poslužila u duhovnom izražavanju i učenju. Svojom ljepotom, emocionalnom snagom, verbalnom i nadljudskom, glazba je dotakla srca, osjetila, intelekt i duh čovjeka. Stoga sam je uzela kao sredstvo za doživljaj mističnog iskustva zajedništva među ljudima različitih religija na Bliskom istoku, osobito u Libanonu“, rekla je s. Marana.

Libanon karakterizira konfesionalni pluralizam uvjetovan njegovom poviješću i zemljopisnim položajem. Država službeno priznaje osamnaest vjerskih zajednica, „a strah među njima proizlazi iz neznanja“. „Zbog terorizma i loših vijesti koje prenose mediji i politička korupcija, stanje na Bliskom istoku i u svijetu postalo je delikatnije, stvara nezdravu atmosferu i barijere među osobama različitih religija. Zato nailazimo na negativan i ponekad agresivan pristup. Da bi se stvorio idealan način suživota među religijama, nije dovoljna određena tolerancija, uzajamno poštovanje, određeni protokol koji treba slijediti, nego se moramo zanimati za drugoga, upoznati ga, zajedno razmijeniti iskustva“, potaknula je s. Marana.

S. Marana kompetentno govori o vjerskom iskustvu glazbe i zborova zbog svoje teološke, profesionalne formacije, niza angažmana i inicijativa. Osnivač je libanonskoga glazbenog instituta i zbora mladih i djece ‘Filocalia’ što znači ljubav prema ljepoti. Održavali su koncerte i glazbene festivale s glazbenicima različitih religija i to ih je iskustvo puno naučilo. „Imala sam i kontakte s mješovitim zborovima muslimanskog podrijetla, kao što je zbor Fayha iz Tripolija, čiji je maestro armenac, 75% članova su suniti, 10% alawiti, 5% maroniti, 5% pravoslavni i 5% armeni. Kao musliman, kaže Mohamad sunit, ‘Kad pjevam kršćanske himne, osjećam da molim naše islamske pjesme. Ponosan sam što, kroz glazbu i pjesmu, donosim radost religiji kojoj ne pripadam i tako dajem sliku moje religije kao one koja prihvaća druge’“, prenijela je s. Marana iskustvo iz ankete koju je provela o utjecaju glazbe na pjevače u religijski mješovitom zboru.

„Glazba je prilika za nereligioznu osobu da otkrije nauk religije i shvati njena uvjerenja. Pjevanje postaje sredstvo dijeljenja i cijenjenja duhovnog života i pridonosi širenju mira i ljubavi, vrijednosti i preobrazbe pojedinaca u ne-fanatike. Jedan pripadnik alavita kaže da ga je pjevanje u zboru preobrazilo iz radikalne osobe, ukorijenjene u njegovoj vjerskoj tradiciji, u osobu koja dijeli svoje duhovno bogatstvo s drugima. Pravoslavni Armenac ističe da je pjevanje instrument bratstva, ljubavi i mira, koji stvara atmosferu suživota između religija. Zborska glazba stvara dijalog kroz različita iskustva članova, kroz njihovo iskustvo tijekom mise, koncerta, večere ili putovanja. Atmosfera prijateljstva i poštovanja pomaže nam da slušamo jedni druge bez napora, straha i ograničenja“, rekla je s. Marana, istaknuvši činjenice spontanosti i transparentnosti. „Glazba je instrument ujedinjenja između religija koji odražava prekrasan duh svake osobe. Možemo je definirati kao dijalog života, gdje ljudi nastoje živjeti u duhu otvorenosti i dobrosusjedstva, dijeleći svoje radosti i poteškoće, probleme i brige. Nakon rata u Iraku, Siriji i Palestini, Libanon je postao dom mnogim migrantima koji dolaze iz različitih kultura i religija. Za neke, ta situacija može biti opasna ili prijetnja, a za druge, uključujući kršćane i osobito umjetnike, ta situacija je bila prilika da se društvo promjeni na bolje.

U vrijeme kada se podižu zidovi među narodima, zadaća glazbe je spasiti duše zvukom i riječju. To je naša zadaća u novoj evangelizaciji, to je ‘ljubav prema ljepoti’“, istaknula je s. Marana, upitavši: Nije li Kristovo poslanje spasiti svaku osobu i cjelovitu osobu?

Podsjetivši na misao sv. Bazilija: „Glazba oslobađa od mržnje, spašava od zla i slijedi istinu“, s. Marana je rekla da je pjevanje nositelj mira, instrument prijateljstva i sredstvo pomirenja među neprijateljima. U glazbi čovjek se više vraća čovjeku, bogat je vrijednostima i emocijama te siromašniji predrasudama. „Glazba je univerzalni fenomen, bitan za naš život i uključuje mnogo elemenata: glazbeni (zvuk, pjevanje, ritam, simfonija) i ljudski (duhovnost, psihologija, društvo). Igra značajnu ulogu u svim disciplinama, među kojima je i duhovna dimenzija u religijama“, rekla je s. Marana, potaknuvši da smo pozvani u hladnom stanju u društvu govoriti o glazbi kao o instrumentu zajedništva. „Potrebno nam je sredstvo koje omogućuje da uđemo u dijalog i zajedništvo s drugim religijama, posebno s onima Bliskog istoka, gdje se suočavamo s mnogim sukobima i izazovima, posebno u pluralističkom Libanonu gdje sam dobila teorijsko znanje i praktično iskustvo ljudi različitih religija.

„Uronjeni smo u heterogeni svijet dezorijentiran preobrazbama, obilježen različitosti religija, etike, kultura. Prenošenje kršćanske ili muslimanske vjere nije jednostavno jer je društvena okolina postala indiferentna. Stoga se rađa potreba pronalaženja društvenih sredstava koja su osjetljivija i prikladnija novim generacijama kako bi mlade, preko Duha Svetoga, približili vjeri. Smatram da kroz odgoj nema boljeg instrumenta za novu evangelizaciju od glazbe“, poručila je s. Marana.

Glazba je instrument bliskosti i zajedništva, kao umjetnički jezik izražava ljudske emocije, izraz je ljubavi, mira i vjere. Glazba je povezana s gestama, pokretima i ponašanjem osobe, može biti umjetnička, transcendentna i duhovna. „U religijama je glazba uvijek imala psihološku i duhovnu ulogu uzdizanja ljudskog duha prema Bogu. U Bibliji vidimo kako su u Izraelu ljudi pjevali, svirali i plesali kako bi proslavili Boga, kroz zvukove i ritmove su izražavali svoju vjeru i osjećali da su povezani s Božjom Riječju. Vjernici u Starom i Novom zavjetu pjevali su psalme, pjesme i himne kako bi se obratili Bogu, slijedili njegovu Riječ i hvalili Boga riječju i glazbom“, rekla je s. Marana. U islamu pak ženski glas smatraju zavodljivim pa ne prihvaćaju pjevanje Kurana, u budizmu i hinduizmu pjevanje predstavlja čin meditacije. „U svim religijama pjevanje se smatra glazbenim činom, jer koristi primarni instrument koji nam je Bog dao, glas. Glazba i pjevanje povezani su s božanskim i nadahnjuju religijske teme da svjedoče Božju ljubav i vlastitu vjeru. Sav taj glazbeni jezik ne može biti ograničen, osobito kada je riječ o umjetnosti i glazbi koja liječi duše, usmjerava prema dobru i ljepoti, približava ljude meditaciji, savršenstvu, molitvi i transcendenciji“, rekla je s. Marana, istaknuvši da je glazba  most između kultura i religija. „Od glazbe nema djelotvornijeg i jednostavnijeg sredstva za stvaranje zdrave društvene i duhovne atmosfere koja vodi prema autentičnom zajedništvu među religijama, poznavanju njihovih zakona i učenju rješavanja njihovih problema, izazova i sukoba. Vodi nadilaženju nasilja i vjerske nepismenosti. Zna kako voditi ljude prema pozitivnim odnosima i ostvarenju projekata za opće dobro. Glazbeni fenomen je povezan s univerzalnom harmonijom, simbol je odnosa između unutarnjeg sklada pojedinca i vanjske harmonije, povezan je s društvenim stanjem, osobito s religijskim, socijalnim i psihološkim referencama“, poručila je s. Marana.

S. Marana studirala je zborno dirigiranje na Institutu za sakralnu glazbu u Rimu. Doktorirala je monašku teologiju sa Sveučilišta sv. Anselma u Rimu i sakralnu glazbu na sveučilištu Sveti Duh u Kasliku u Libanonu. Institut za glazbu sv. Rafke gdje predaje i vodi zbor djece i mladih sv. Rafke osnovala je 2010. g. Poštovana je i poznata po dinamičnom stilu vođenja i uvjerljivom glazbenom integritetu. Pod vodstvom s. Marane, zbor sv. Rafke ima ugled jednog od vodećih zborova u Libanonu. Režirala je nekoliko liturgijskih i glazbenih proslava: mise i koncerte proslavljene u predsjedničkoj palači u Baabdi, u Maronitskoj katoličkoj patrijaršiji u Bkerkeu, u raznim crkvama i kazalištima diljem Libanona. S. Marana i zbor sudjelovali su na raznim festivalima u svijetu u suradnji s istaknutim umjetnicima. U Libanonu je 2014. g. organizirala festival ‘Prijateljstvo između zborova’ u kojem su sudjelovali vodeći zborovi u Libanonu. Profesorica je teologije na sveučilištu Svetog Duha u Kasliku i član Maronitskog patrijarhalnog odbora za liturgiju (glazbeni odbor). Sudjelovala je na raznim konferencijama i radionicama. Autorica je teoloških i glazbenih tekstova, skladala je, uredila i aranžirala nekoliko vjerskih napjeva i albuma: Savez ljubavi i molitve, Misa prema obredu siromaronitske antiohijske Crkve, Miladyat: Božićni napjevi, Fawh Al Qadassa, Majka, Ogledalo neba i CD Rafqa Musical Theatre.