Sveci nam svojim životom pokazuju da poziv na svetost počinje onda kada odlučimo vršiti Božju volju a ne svoju, koji nam pokazuju da ne smijemo graditi na slabim terenima, a mi danas živimo u nezdravom ozračju koje je duboko narušilo vrijednosti koje osmišljavaju život. Ako Bog nije u središtu čovjekova života nestaje korijen – suši se, nema plodova, a bez žrtve, suza, znoja i molitve ne može biti dobrih plodova. Sveci, danas sv. Paško, pokazuje na Uskrsno svjetlo koje nas jedino može držati da ne ostanemo u tami ovog svijeta koji gazi sve što je normalno, istaknuo je don Ivica dodavši kako je svaki svetac pa i sveti Paško prošao trnovit put i nije bio pošteđen patnje.

Mijenjamo se teško unatoč raznim nevoljama i opomenama a Bog raskrinkava sve što je lažno, zaboravljamo da na koncu zlo uvijek proždire samo sebe. Samo što je od Boga vrijeme krijepi i čuva, pa tako i uspomenu na svetog Paškala koji nam danas sigurno ne bi pljeskao, već kritizirao,i otprilike oštro vikao: „Bog sve vidi, nije vam dopušteno dopuštati što Bog ne dopušta. Ako ne poštujete ni Boga ni njegov zakon o vašu će se glavu razbiti. Vratite se k Njemu ako želite biti blagoslovljeni! Gdje je kršćanstvo hrvatskog naroda, zašto nam u društvu uspijevaju samo oni koji su snalažljivi, što je ostalo od naše domovine, kako ćete dalje kad vam je sve podložno izrugivanju? Onaj tko je vjernik, tko se muči i radi pošteno ‘jao njemu’ … nećete druge zadiviti svojim katedralama nego životima – ako vam srce bude protkano vrednotama evanđelja!“

Naše vrijeme izgubilo je smisao za žrtvu, ljudi većinom bježe od odgovornosti, zato i žive i umiru nesretni. Za sreću se treba izboriti i ona ide kao nagrada hrabrima, treba nam hrabrosti poput ovog sveca da možemo plivati protiv đavolskih struja koje izruguju sve što je vrijedno a snaga je u euharistiji – najvećem čudu i vrijednosti, koju je svetac najviše volio.

Za vrijeme sprovodne mise u crkvi, svetom Paškalu u otvorenom lijesu otvorile su se oči za vrijeme podizanja svete hostije da pozdrave Isusa, mnogi su to vidjeli… Kad bi ljudi znali vrijednost mise, što se događa, crkve bi bile pune, umrli bi od ljubavi, riječi su jednog sveca, zaključio je don Ivica pozvavši vjernike na promjenu pogleda i stava, da rade na sebi i ustraju na Božjem putu ne očekujući da će ih na tom putu križ mimoići, al samo ustrajno nošenje križa daje smisao. Ako nismo čudaci za ovaj svijet ne možemo biti na Božjoj strani. „Kako su istinite riječi svetog Augustina – tko izgubi sebe zbog Krista, dobiva sebe i Krista, tko izgubi sebe zbog zlata, zemaljskog uspjeha, karijere, zemaljskih igračaka, izgubit će i sebe i zlato i sve zemaljsko“, poručio je vjernicima don Ivica zazvavši zagovor svetog Paškala.

Ispred kapelice svetog Paškala sagrađene 1747. nakon 70 godina slavljena je sveta misa prošle godine na svečev blagdan, od kada se okoliš počeo uređivati, što će zasigurno u budućnosti, kako je kazao župnik župe Plina – Stablina fra Kristijan, obzirom na angažiranost vjernika uz Božju providnost i pomoć ova mirna oaza okružena brdima koje je svako obilježeno vjerskim simbolima postati susret zajedništva s čovjekom i Bogom.