Kiparica Mila Wod uz brojna umjetnička djela, posebno se posvetila i djelima koja se danas nalaze u unutrašnjosti zavjetne crkvice Corpus Domini kad se ona dovršavala u prvoj polovici 1941. godine. Sama je izradila nacrt za oltar i dva ambona, pričesnu ogradu, ispovjedaonicu, medaljone sv. Ivana Vianneyja i sv. Josipa Cottolenga, zatim posudu za blagoslovljenu vodu te dva monumentalna kipa Srca Isusova i Srca Marijina.

Povjesničarka umjetnosti Liliana Domić izrazila je divljenje prema naizgled maloj knjizi punoj važnog sadržaja.

“Ja sam imala čast s o. Pavlom Crncem razgovarati o Mili Wod i ni sama ne znam koji je njen udio u ovoj kapeli, ali ona je u svakom slučaju Gesamtkunstwerk, dakle jedna cjelina”, navela je Domić te napomenula kako njeni radovi “od izložbe u Beču u proljeće 1914. do retrospektivne izložbe  1963. u dijecezanskom muzeju u Zagrebu svjedoče najviše estetske standarde. Svaki rad govori skladom, svaki rad svjedoči kreativnu odgovornost. Vođena odgovornošću, svoje je umjetničke interese i dosege proširivala na pedagoški rad. Kreativnu odgovornost pokazuje i kada s grupom umjetnika radi na unutrašnjosti crkve Corpus Domini na Trešnjevci i kad o likovnim umjetnostima i tehnologijama poučava benediktinke na Cresu i karmelićanke u Karlovcu, inzistirajući na autentičnim vrijednostima u izradi umjetnina i predmeta umjetničkoga opusa za Crkvu.”

Don Anton Šuljić naveo je kako se u ovoj knjizi može pronaći sve što se zna o kiparici, ali i još mnogo više.

“Ono što me fascinira kod Mile Wod jest, naravno njezina umjetnost ali još više njezina ljudskost i njezina duboka religioznost. Ja duboko vjerujem da je Mila Wod osoba koja je vrijedna oltara”, rekao je Šuljić napominjući kako je Wod stvarala iz vjere i podsjećajući na njene napore kako bi napravila otisak lica kardinala Stepinca koje je danas na njegovu grobu u Zagrebačkoj katedrali.

Autorica knjige Matija Maša Vekić rekla je kako je kiparica sebe “smatrala Zagrepčankom, katolkinjom, Hrvaticom. Završila je akademiju u Zagrebu, postdiplomski na Saint-Michel u Parizu. Susrela se s Augustinom Rodinom koji ju je jako hvalio i divio se njenoj dječici koju je izradila za našu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu.”

Vekić je u knjizi prikazala veliki umjetnički opus Mile Wod i važnost njenoga sakralnog ali i svjetovnog rada.