Susret je započeo molitvom Trećega časa, nakon čega je sve nazočne pozdravio delegat za trajnu formaciju Ivica Bošnjak. Predstavio je temu susreta „Razumjeti čovjeka – psihologija odnosa i komunikacije u pastoralnom radu” i predavačicu, psihologinju i hagioasistenticu Anu Matković.

Pozdravima se pridružio i požeški biskup Ivo Martinović, koji je istaknuo važnost komunikacije u životu i pastoralnom radu. „Svećenik je poslan osobama i to je prvo, temeljno i najvažnije poslanje koje nam Krist daje – da idemo ljudima”, istaknuo je, dodavši da je tragedija kada svećenik stavlja osobu na zadnje mjesto. „Tada naše poslanje i pastoral postaju upitni. Ako nam je osoba na zadnjem mjestu, bila ona vjernik ili ne, onda se u savjesti moramo zapitati kome služimo”, upozorio je mlade svećenike i đakone.

Podsjetio je da komunikacija nije samo propovijedanje, nego i susret s ljudima na različite načine. Potom je zahvalio predavačici što je prihvatila poziv, a sudionicima susreta poželio plodonosan rad.

Uslijedilo je izlaganje psihologinje Matković, koja je govorila o važnosti razumijevanja ljudskoga ponašanja, emocija i međuljudskih odnosa te o primjeni psiholoških spoznaja u pastoralnom djelovanju. Na početku predavanja istaknula je da je čovjek složeno i dinamično biće koje se ne može razumjeti isključivo na temelju njegovih riječi i ponašanja.

Naglasila je važnost samospoznaje i razumijevanja vlastitih reakcija kao preduvjeta za bolje razumijevanje drugih. Pritom je predstavila četiri razine ljudskoga života: biološku, psihološku, antropološku i teološku, istaknuvši da je za cjelovito razumijevanje osobe potrebno uzeti u obzir sve navedene dimenzije.

U nastavku je govorila o emocijama i njihovoj ulozi u međuljudskim odnosima. Objasnila je da neprepoznate ili potisnute emocije mogu negativno utjecati na obiteljske odnose i život zajednice. Istaknula je da razumijevanje emocija ne znači opravdavanje svakoga ponašanja, nego prepoznavanje osjećaja i primjereno reagiranje na njih.

Poseban dio predavanja bio je posvećen pastoralnoj psihologiji i njezinoj primjeni u radu s vjernicima. Matković je razlučila pastoralnu brigu, pastoralno savjetovanje i pastoralnu psihoterapiju te istaknula važnost stručne osposobljenosti za pojedine oblike pomoći. Govorila je i o situacijama u kojima se vjernici obraćaju svećeniku zbog strahova, obiteljskih teškoća, osjećaja krivnje, sumnji ili usamljenosti, naglašavajući važnost slušanja i pružanja podrške.

Potom je svećenike i đakone upoznala s aktivnim slušanjem, komunikacijom i obrambenim mehanizmima. Navela je primjere reakcija u zahtjevnim odnosima, poput napada, obrane i povlačenja, te istaknula da razumijevanje vlastitih obrazaca ponašanja može pridonijeti kvalitetnijim odnosima. Naglasila je važnost komunikacije bez osuđivanja, umanjivanja tuđih osjećaja i nametanja brzih rješenja.

Govoreći o granicama u pastoralnom radu, istaknula je da pastoralna i stručna psihološka pomoć nisu suprotstavljene. Svećenik može saslušati osobu, pratiti je i pružiti joj duhovnu podršku, ali je važno prepoznati kada je potrebno uključiti psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra. Upućivanje stručnjaku pritom je dio odgovorne brige za pojedinca.

Na kraju predavanja govorila je o ulozi svećenika u praćenju ljudi kroz životne teškoće, ističući da nije uvijek potrebno ponuditi rješenje ili promijeniti drugu osobu, nego biti prisutan, suosjećati, moliti i poštovati osobnu odgovornost pojedinca. Predavanje je zaključeno naglaskom na važnosti vremena posvećenoga razgovoru s vjernicima, duhovne pratnje i razumijevanja čovjeka slušanjem i pružanjem podrške.

U drugom dijelu susreta svećenici i đakoni sudjelovali su u radionici te u razgovoru o izloženoj temi razmijenili iskustva i posvjedočili o izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Susret je zaključen zajedničkom molitvom krunice i objedom, izvijestila je Požeška biskupija.