Bdjenje predvode provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibor Renić i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović. Na molitvi će biti i izbjeglice iz Sirije, Irana i drugih zemalja koje su u Hrvatskoj pronašle novi dom.

U emisiju „Aktualno“ Hrvatskoga katoličkog radija posvećenu Svjetskom danu izbjeglica iz Ugande se javio voditelj Isusovačke službe za izbjeglice u Jugoistočnoj Europi o. Tvrtko Barun. On će u posljednjem dijelu isusovačke formacije nešto više od dva mjeseca u Ugandi pomagati kolegicama i kolegama u Isusovačkoj službi za izbjeglice u njihovoj svakodnevnoj brizi o izbjeglicama.

Prema riječima o. Baruna, na sjeveru Ugande, Adjumani živi nešto više od 200.000 izbjeglica koji su 2016. godine morali pobjeći iz Južnog Sudana i u Ugandi su našli sigurnost i zaštitu. O. Barun posjetio je dva izbjeglička naselja od ukupno devetnaest i vidio kako žive izbjeglice, s nekima od njih je razgovarao. Izbjeglička iskustva su im traumatična, s obzirom na ono što su proživjeli i zašto su bježali iz svojih domova.

Uganda je siromašna zemlja. Na sjeveru, gdje se nalazi o. Barun, je ruralna regija. Uganda je prema nekim istraživanjima najkorumpiranija zemlja svijeta. Prema svjedočenju o. Baruna, niti domaćem stanovništvu nije lako živjeti, a pogotovo izbjeglicama kojih u Ugandi ima više od milijun. O. Barun iznio je zanimljiv podatak da je Uganda jedna od pet zemalja svijeta s najviše primljenih izbjeglica. Svih tih pet zemalja nisu niti europske niti sjevernoameričke, to su zemlje u razvoju ili nerazvijene zemlje. Na šestom mjestu je Njemačka kao prva europska zemlja po broju izbjeglica na svome teritoriju.

Govoreći o prioritetima Europljana spram izbjeglica, o. Barun izjavio je da bi prioritet kršćana u Europi trebao biti živjeti Radosnu vijest, naviještati Krista, prepoznavati Krista u svim ljudima, pogotovo onima u potrebi.

„Prioritet kršćanske Europe u mjeri u kojoj želi biti autentično kršćanska jest pomoći svim ljudima koji su u potrebi i pokazati suosjećanje i solidarnost s tim ljudima“, rekao je. Istaknuo je da je u Hrvatskoj izbjeglička kriza 2015. i 2016. godine pokazala da i mi koji polazimo od žalosnog i teškog iskustva Domovinskog rata, prognaništva i izbjeglištva imamo srca i otvorene ruke za one koji imaju još manje od nas. Možemo biti ponosni kako smo reagirali, poručio je o. Barun. „Iz našeg iskustva izbjeglištva znamo što smo doživljavali, kako je teško napustiti dom, biti prognan iz svojih domova i onda se snaći u nekoj novoj okolini pogotovo ako je to nova okolina u kojoj ne znamo jezik, ne poznajemo kulturu. Takvim ljudima treba pružiti ruku i biti most između njih i drugih ljudi, pomoći im da se što brže i kvalitetnije integriraju u društvo u kojem su pronašli sigurnost i zaštitu“, izjavio je o. Barun za HKR.