Misno slavlje predvodio je p. Tomislav Rukavina, isusovac iz Zagreba, uz koncelebraciju p. Nikice Devčića, franjevca iz Zadra, koji se ovih dana nalazi u pulskom samostanu sv. Antuna Padovanskog.

Predvoditelj misnoga slavlja, u prigodnoj homiliji, spominjući ulomak Evanđelja iz dnevnoga čitanja o činjenici da apostoli ne poste kada je Učitelj s njima, o novim mješinama za novo vino, o starom suknu i novoj zakrpi, pozvao je okupljene da izbjegnu „krparenje“, koje je prisutno u mentalitetu naroda Istočne Europe. To je u biti „sitna duša“, rekao je. Tako se upada u osrednjost. Nasuprot tome, pak, germanski i svi narodi Sjeverne Europe naučeni su da se svatko mora sam za sebe boriti i izboriti, za uspjeh u životu. Njihov mentalitet ne podrazumijeva uvjerenje da će im država dati, rekao je propovjednik. Kada u državi postoji dovoljan broj onih koji će se sami za sebe pobrinuti, ta država može funkcionirati, dok ako u državi postoji jako puno onih koji očekuju da se drugi o njima brinu, to baš i ne funkcionira. Naveo je primjer branitelja u Domovinskome ratu, u posve neizvjesnim okolnostima išli su i djelovali, uzeli su stvar u svoje ruke, ponekad i nakon veoma kratke obuke i borili se, istaknuo je propovjednik navodeći i osobni primjer. Jednako je tako i s Isusom, nastavio je p. Tomislav, treba prvo naučiti moliti, ali nakon toga je potrebno moliti svaki dan, treba molitvi pristupati kao i radu, svjesno s voljom, s čvrstom namjerom i planom za budućnost.

Isus s nama ima plan za vječnost, zato ne smijemo biti sitne duše, i ne smijemo se bojati života, onoga što život stavlja pred nas. Bog nas ne ostavlja, Isus nam je dokazao, svojim životom i uskrsnućem, da nas nikada neće ostaviti.

Trebamo se moliti i davati sve od sebe u molitvi, naglasio je na kraju p. Tomislav.

Po završetku misnoga slavlja hodočasnici su se okupili ispred katedrale, novima su podijeljene hodočasničke knjižice, vlč. Boccadoro je u knjižice stavio pečat pulske katedrale, te su se nakon zajedničke fotografije uputili Kandlerovom ulicom put naselja Veli Vrh, pa dalje prema Vodnjanu i Svetvinčentu. Kao i na dosadašnjim rutama hodočasnike prati kombi s osobnim stvarima, a osigurana je i pratnja policijskog vozila obzirom da se dijelom kreću i po županijskim prometnicama.

Prvoga dana hodočasnici će hodati do Svetvinčenta, do rodne župe bl. Miroslava Bulešića, 25 kilometara. Drugoga dana odlaze do Pazina, trećega dana do Huma te četvrtog dana, 10. srpnja, Istarska priključna ruta završava u Rijeci.