Uvodeći u svečanost zahvalničke zlatne mise, gvardijan franjevačkog samostana u Tvrđi, fra Ante Perković, OFM, pročitao je čestitku metropolita i đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. Đure Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića i pomoćnoga biskupa đakovačko-osječkog mons. Ivana Ćurića upućenu zlatomisniku. Uz darovan prigodni jubilejski medaljon s likom Dobrog Pastira na Veliki četvrtak (18. travnja) u Đakovu, u kojoj stoji:

“Radujemo se s Vama u prigodi Vašeg zlatnog svećeničkog jubileja. Vjerujemo da Vam spomen jubilarne, zlatomisničke godine, s pouzdanjem u blizini Krista, Dobrog Pastira, sada s posebnom radošću doziva u pamet vrijeme priprave i doživljaj svećeničkoga ređenja u zagrebačkoj katedrali 29. lipnja 1969. godine te mladomisničko slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole u Čakovcu. Toliko je toga do sada ostvario Vaš redovnički hod i pedesetogodišnja služba: od kapelanske službe u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Grazu, te u Osijeku, Beču i Bjelovaru, a potom i službe gvardijana i župnika u Bjelovaru, pa sve do do kapelanske službe u samostanu u Hrvatskoj Kostajnici i Osijeku. Uz to ste vršili službu magistra studenata bogoslovije u Zagrebu, predavali vjeronauk u gimnaziji i osnovnoj školi, vodili brigu o Franjevačkom svjetovnom redu te neumorno proučavali povijest i pisali o povijesnim temama…“

Podsjećajući na životopis hrvatskog katoličkog svećenika, franjevca i povjesničara Svetislava Stjepana Krnjaka, rođenog 1940. u Dekanovcu u Međimurju (deseto od dvanaestero djece Stjepana i Marije, rođ. Andrašec), Perković je nizao zlatomisnikova ostvarenja, počevši od 1959. kada je ušao u novicijat u Cerniku dobivši ime Svetislav, preko ređenja ’69. u zagrebačkoj katedrali kada ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić do danas.

Među njegovim ostvarenjima su: gradnje crkava (sv. Josipa u Čurlovcu i sv. Jurja u Kupinovcu), tornja uz crkvu sv. Lepolda B. Mandića u Trojstvenom Markovcu, pisanje knjiga o rodoslovlju i porijeklu obitelji Krnjak i Andrašec te životopisa franjevaca, objavljivanje 24 knjige u sklopu zbornika „Krnjak“ i knjige „Hrvatski zavjetni križ”, a sve to uz zauzeto poslanje ispovjednika, misnika, duhovnog asistenta trećoredaca i molitelja.

I danas, pored zaduženja u samostanu i krhkoga zdravlja, fra Svetislav neumorni je pohoditelj bolesnih, starih i nemoćnih u Osijeku.

U zlatomisničkom euharistijskom zajedništvu sudjelovali su redovnici franjevačkog samostana s gvardijanom Perkovićem koji je propovijedao, Zoltán Dukai te fra Josip Vukoja, OFM (župni vikar župe Svete obitelji). Slavlje je pratio zbor crkve sv. Križa uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović.

„Danas je lakše postati svećenik nego ostati svećenik. Zašto? Zbog brzog načina života, mladi daju prednost zaradi i materijalnom. Prije nisu sva djeca imala uvjete za školovanje, a izići iz apostolata bilo je skandalozno, dok danas imaju preduvjete, lakše se školuje i završava teologija, ali nedostaje poslušnosti prema roditeljima i učiteljima. Velika je ovisnost mladih o materijalnim dobrima i teško je prihvatiti odricanje svećeničkog života pod teškim kušnjama, izazovima, i u celibatu. Odustaje se od svećeničkog poziva kada u srcu ima više materijalnoga, a manje molitve. Zato se zbog ostvarenja plodnog svećeničkog života – ostati vjeran do kraja Bogu, ispuniti život Bogom i služiti braći i ljudima – treba radovati i zahvaljivati Bogu na tom daru! Propovjednik je navjestitelj kraljevstva Božjeg gdje je Bog najvažniji i ispunjava ljudsko srce, on je posvetitelj i upravitelj. Danas je svećenička služba itekako važna i poželjna, no nije ju lako ispuniti u svijetu u kojemu što god učinio uvijek će biti nezadovoljnih (ako je neki svećenik odlučan, pripisuje mu se da je tiranin; ako je neodlučan, onda je slabić itd.)“, kazao je propovjednik Perković te u kontekstu evanđeoskog čitanja razložio kako zauzeto biti svjedok kraljevstva Božjeg u vremenu kada je „velika žetva, a radnika malo“, zaključujući: „Po snazi i količini molitve urodit će duhovna zvanja i sigurno se u rodu Krnjak molilo i ta je molitva urodila plodom i pozivom. U djetinjstvu je znao naš zlatomisnik o stradanju, ubijanju svećenika, a život je imao ispunjen svjedočenjima, no bio je spreman svjedočiti za Krista znajući kako su stvarne riječi kardinala Stepinca onovremeno izrečene ređenicima ‘Šaljem vas u krvavu kupelj’. I kao mladomisnik bio je nositelj Kristovog mira i mirnoćom, staloženošću, strpljivo unosi Kristov mir u srca i duše tijekom svoga života. Svećenik može i treba živjeti od svog svećeničkog rada i od oltara, no zlatomisnik se odricao i onoga što je mogao tražiti. Svoj poziv ostvarivao je u spašavanju mnogih duša. Brate, Svetislave, Gospodin te zavolio, pozvao i poslao, posvetio – opravdao, On neka te i proslavi!“

Naposljetku je slavljenik Krnjak zapjevao pjesmu „Tebe Boga hvalimo“ te zahvalio Trojedinomu Bogu, subraći franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda – suslaviteljima, zboru, čitačima, suradnicima, vjernicima i svima koji su ga pratili i prate molitvama. Na gvardijanov poziv zajedništvo je nastavljeno u samostanskoj dvorani gdje je potekla pjesma čestitara uz trpezu, a slavljenik je pokazao tiskano 24. dopunjeno izdanje knjige Hrvatski zavjetni križ, objavljene u prigodi 50. obljetnice svećeništva u nakladi katoličkog publicista i književnika Mladena Lojkića te sunakladnika Matice Hrvatske – ogranak Bjelovar. Krnjak je ušao u Hrvatski biografski leksikon (Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža) te u Leksikon Podunavskih Hrvata – Bunjavac i Šokaca (Subotica, Hrvatsko akademsko društvo).