Jutarnja euharistija slavljena je na vanjskom oltaru te je okupila brojne Marijine štovatelje iz Pečuha, Slavonskog Broda, Privlake, Otoka, Jankovaca, Komletinaca, Đurđenovca… Svima je dobrodošlicu izrazio preč. Markić rekavši: „Svi se mi na ovom mjestu osjećamo kao u svome domu gdje s pouzdanjem tražimo Božju zaštitu i Gospinu potporu. Naša ljubav, Božja zaštita i Gospina potpora ovdje se moli, stječe i obnavlja puna tri stoljeća. Doista, nema ljudske situacije koja nije ovdje molitvom iskazana, suzama isplakana, a uzdasima k nebu upućena. Svima kličem dobrodošli, milost stekli, mir našli, radosno se vratili svojim kućama, obiteljima i svagdanjim dužnostima.“

Vjernici rado pohode Gospina svetišta jer se tu osjećaju zagrljeni usred ovoga svijeta koji je počeo živjeti mentalitet odbacivanja i prezira, rekao je vlč. Almaši u homiliji. Naglasio je kako je dolazak Gospi susret istine, ispit savjesti pred Majkom, bijeg od sebičnosti, rušenje mentaliteta života bez križa, bez nasljedovanja, bez trpljenja „jer Majka nas vodi u otajstvo spasenja, a otajstvo spasenja je došlo po križu i to je radosna svijest za nas“.

Spominjući kako kušnje iz naraštaja u naraštaj pozivaju čovjeka da nastoji zamijeniti Boga, od one početne Adamove pa do suvremene kušnje koja se tako često čuje iz usta i mladih i starih, a glasi: „To je moj život i ja s njime činim što želim!“, propovjednik je rekao: „Slavlje rođenja Blažene Djevice Marije govori drugačijim jezikom. Ona je na čelu onih koje je Bog izabrao, pozvao, opravdao i proslavio. U bezgrešnom začeću ona je predodređena od Gospodara života da svijetu podari vidljivost života. Rođenjem je pozvana na suradnju u otkupiteljskom djelu vraćanja čovjeka u radost i slobodu. Zbog toga je opravdana, puna milosti i proslavljena kao dionica slave svoga Sina. No, današnje slavlje očituje da je i na početku našega životu Božji poziv. U Kristu smo izabrani prije postanka svijeta, u ljubavi smo posvojeni, da bismo bili sveti i neporočni. Na svijetu smo zbog toga jer nas je Bog pozvao, a svrha i konačnica našega života nije smrt nego zajedništvo s Bogom, život nije naša svojina nego je dar.“

Potičući prisutne da prihvate Božji san o čovjeku koji mijenja osobne planove, zamisli, očekivanja i zacrtane korake, vlč. Almaši poručio je: „Kada odemo s ovoga mjesta ponijet ćemo zalog promjene života. Jesmo li spremni na poslušnost koja ne odbija Božje znakove i govor Duha Svetoga koji nam je dan, a koji ponekad zbunjuje i traži od nas i ono što se čini nemogućim. Danas smo zajedno na gozbi vječnosti oko istoga stola, tu gdje nema straha, jer je na početku novosti života podignut križ kao novo stablo kršćana i jer smo rođeni od svjetla kojemu je Marijino rođenje svitanje. Molimo njezin zagovor da to svjetlo ne potamni, da ne izgubimo poniznost, u konačnici, da ne previdimo život.“

Na kraju mise vlč. Almaši uputio je dvije čestitke. Prvo je čestitao na dodijeli Povelje Republike Hrvatske aljmaškom svetištu, a potom je čestitku uputio župniku Markiću koji ove godine slavi 75 godina života, 50 godina svećeništva i 45 godina župničke službe u Aljmašu.