Misno slavlje predvodio je duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu don Davor Topić. Suslavili su samostanski duhovnik preč. Franjo Biškup i vlč. Ivan Mijač.

„U današnjim prigodnim čitanjima odjekuju tri riječi. Te su riječi poziv, radost i ljubav, koje Bog stavlja u srce današnje zavjetovanice, kao riječi milosti“, kazao je don Davor u propovijedi. Istaknuo je okupljenima da svatko od njih predstavlja „jednu povijest života“, koja je po ljudskosti „uronjena u svijet“.

„Ovaj svijet ima jednu drugu vrstu riječi i poziva. Primjećujemo da je svijet bučan te želi svoju buku unijeti u naše živote. Ta buka usporava i zaustavlja rast onog Božjeg života i poziva u nama. Taj svijet nema vlast i nije jači, no stojimo pred darom čovjekove slobode. U tom kontekstu istine o nama i svijetu, vjerujem da se i s. Andrea preispitivala i razmišljala: ‚Jesam li dovoljno spremna, te hoću li ja to moći?‘“, rekao je propovjednik.

Napomenuo je da radosna vijest uzima u obzir čovjekove slabosti. „Onaj dio koji je u nama slab, slomljen, grešan, snagom vjere odjednom postaje mjesto na kojem može započeti nešto novo. Isus nam poručuje da budemo u dodiru sa svojom slomljenošću i krhkošću te da se okrenemo Bogu, jer Kraljevstvo Božje je došlo k nama. Ako smo spremni osluškivati svoju slabost, onda se u nama može roditi nešto novo, što je dar neba. Gospodin ne čeka da budemo savršeni kako bi nas pozvao. Danas, s. Andrea, ne govoriš Bogu da sve možeš, nego: ‚Gospodine, ne znam što me čeka, ali želim ići s tobom.‘ Upravo tu je ljepota poziva. Ne oslanjati se na vlastite snage, nego otkrivati da je Božja ljubav veća od naših slabosti“, kazao je don Davor.

Rekao je da se, kada se živi Gospodinov poziv „slijedi me“, u čovjeku rađa radost vjere. „Radost koja dolazi od Uskrslog Gospodina. Radost u kojoj postajemo svjedoci poput apostola te govorimo u iskustvu zajedništva ‚Vidjeli smo Gospodina‘“, istaknuo je propovjednik te dodao da iz otajstva Božje ljubavi dolazi poziv. „Ta ljubav objavila se u Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo za nas. Neka nas uskrsna ljubav oblikuje i stavlja u pokret“, kazao je.

„Ovdje želim podijeliti s vama i zgodu iz doba srednjoškolskog obrazovanja s. Andree. Jedan učenik rado bi iz susjednog razreda dolazio i bio slobodan iz njene torbe uzimati bilježnicu i prepisati zadaću jer njena je bilježnica bila puna točnih odgovora. (…) Mnogi ljudi se muče s teškim zadatcima i traže točne odgovore života. Drage sestre molim Boga i želim svima vama da nastavite biti otvorena Božja bilježnica iz koje će ljudi rado prepisivati onu najvažniju i najljepšu lekciju života, a to je kako se Bog voli“, rekao je propovjednik zaključujući da je to poslanje dao Bog s. Andrei i njezinim sestrama.

Nakon propovijedi uslijedio je obred zavjetovanja te blagoslov i predaja znakova zavjetovanja – koprene, Pravila i križa.

S. Andrea dolazi iz Župe sv. Josipa u Rankovićima kod Novog Travnika. Gimnaziju je završila u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku, a diplomirala je na Sveučilištu u Mostaru. Razdoblje postulature provela je u Zenici i Zagrebu, dok je dvogodišnji novicijat završila u Rimu, izvijestilo je Vrhbosansko bogoslovno sjemenište.