Jeruzalem, (IKA) – Jeruzalemski latinski patrijarhat oštro je osudio izraelski zakon „nacionalne države židovskog naroda” koji je s neznatnom većinom Knesset odobrio 19. srpnja. Novi zakon ističe da samo Židovi imaju pravo na samoopredjeljenje; cijeni židovska naselja na okupiranim teritorijima kao nacionalnu vrijednost; oduzima arapskom jeziku razinu nacionalnog jezika i proglašava ga „jezikom s posebnim statusom”, prenosi Vatican News.
Osuda Latinskog patrijarhata prvo je zauzimanje službenog stava Crkve u Svetoj zemlji i preuzimanje uloge tumača zabrinutosti kršćanskog stanovništva zajedno s drugim nežidovskim zajednicama. Nekoliko je i izraelskih skupina izrazilo svoje protivljenje opisujući novi zakon kao dio „autoritarnog i etnokratskog projekta”. Zakon koji je proglašen naizgled zbog nutarnjih političkih razloga, dok određuje Izrael kao nacionalnu državu židovskog naroda, ne nudi nikakvo ustavno jamstvo za prava autohtonih i ostalih manjina koje žive u zemlji. Palestinski građani u Izraelu koji čine 20% stanovništva, potpuno su zanemareni tim zakonom. Nezamislivo je da ustavni zakon zanemaruje cijelu sastavnicu stanovništva kao da neki njegovi članovi nisu nikad postojali. Pa i u slučaju u kojem taj zakon ne bi imao konkretne učinke, šalje jasan znak palestinskim državljanima u Izraelu govoreći im da nisu kod kuće u toj zemlji. Arapski je jezik izgubio status službenog jezika i postao je jezik „posebnog statusa”, a preuzeli smo i obvezu zauzimanja za razvoj naseobine Židova na teritoriju, ali bez ikakvog spominjanja razvoja zemlje za druge njezine stanovnike. Temeljni zakon isključuje, a ne uključuje, osporava više nego što traži suglasje, politizira više nego što je utemeljen na zajedničkim i prihvatljivim osnovnim odredbama za sve sastavnice stanovništva, upozorava se u priopćenju.
Taj se diskriminirajući zakon izričito protivi Rezoluciji 181 Opće skupštine Ujedinjenih naroda, kao i Deklaraciji o neovisnosti samog Izraela. Prva je jamčila uspostavu židovske države osiguravajući Arapima koji žive u njoj puna građanska prava, a u drugoj su osnivači te zemlje jasno i nedvosmisleno nastojali potaknuti njezin razvoj za dobro svih građana i osigurati potpunu jednakost društvenih i političkih prava svima, bez obzira na religiju, etničku pripadnost ili spol. Konačno, taj je zakon protivan i proturječi Temeljnom zakonu o ljudskom dostojanstvu i slobodi iz 1995. godine, koji jamči poštovanje dostojanstva svake osobe, naglašava se u zaključku priopćenja. Tamo gdje postoji diskriminacija, nema dostojanstva. Drugim riječima, zakon kaže da Židovi nemaju ista prava kao i Arapi i odbija prepoznati njihovo postojanje.
Nije dovoljno imati i jamčiti pojedinačna prava. Svaka država s velikim manjinama morala bi priznati kolektivna prava tih manjina i osigurati zaštitu njihova kolektivnog identiteta, uključujući vjerske, etničke i društvene tradicije. Kršćani u Izraelu jednako su zabrinuti u odnosu na taj zakon kao i bilo koja druga nežidovska zajednica. U priopćenju Jeruzalemskoga latinskoga patrijarhata stoga se poziva sve izraelske državljane koji još uvijek vjeruju u temeljni pojam o jednakosti među građanima iste zemlje, da izraze svoje primjedbe na taj zakon i opasnosti koje proizlaze iz njega za budućnost zemlje.