Odžak, (IKA) – Svoj zlatni jubilej – 50 godina redovničkih zavjeta proslavila je u nedjelju 29. srpnja u svojoj rodnoj župi sv. Ivana Glavosjeka u Odžaku u Bosanskoj Posavini s. Zorislava Katić iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
Uz domaćeg župnika preč. Jakova Filipovića i prof. Božu Odobašića svečano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Kesedžić. Slavlje je pjevanjem animirao vlč. Vlado Vrebac.
Pozdravnu riječ uputio je na početku mise župnik Filipović, a potom je s. Augustina Matijeveć, kućna glavarica u Derventi, sestri pročitala prigodnu pjesmu „Koprena bijela”, koju ja napisala s. Brnardina Horvat. Nećakinja Jelena svojoj je tetki za tu prigodu napisala i na misi pročitala pjesmu „Sloboda”.
Kao dugogodišnji suradnik s. Zorislave vlč. Kesedžić u homiliji je naglasio kako je ona svoje redovništvo, uz životno geslo „Ora et labora” – moli i radi, ispunjavala svakoga dana. Ocrtavajući život i djelo slavljenice, vlč. Kesedžić je posvjedočio kako je doista djelovala misionarski, slijedeći Krista predano u svemu što je radila. „Kao medicinska sestra pružala je pomoć svima potrebitima, mnoge je u ona teška komunistička vremena zaposlila, pomogla da se upišu na fakultete, spajala ljude te su oni koji su imali pomagali onima koji nemaju, imala je čudesnu moć miriti ljude, bila je produžena ruka Majke Terezije, sa svojim je sestrama organizirala pučke kuhinje, hranila sve koji su pokucali na njihova vrata, u vrijeme posljednjega rata pod snajperskom vatrom zajedno sa svojim sestrama išla je po kućama pomažući ranjenima, noseći im, vodu, hranu, lijekove, drva…, smještala ih u bolnicu, organizirala dostavu krvi i ostale potrepštine za bolesnike, obilazila ih po kućama, brinula se za svećenike da imaju sve potrebito, od liturgijskog ruha do ostaloga, nesebično se žrtvovala za druge zanemarujući sebe, brinula se za starije i bolesne bez obzira na vjeru i nacionalnost, a posebno se brinula za umiruće, olakšavajući im posljednje trenutke života”, rekao je među ostalim o slavljenici vlč. Kesedžić. Vjernike je pozvao da mole za duhovna zvanja, svećenička i redovnička, tako potrebna Crkvi i narodu.
Na kraju mise s. Zorislava je zajedno s okupljenim susestrama obnovila redovničke zavjete.
S. Zorislava, Anica, rođena je 4. travnja 1947. u Odžaku od oca Mate i majke Jele rođene Agatić kao sedmo od njihovih trinaestero djece. Po primjeru s. Helene Čalušić i po savjetu svojega župnika Stjepana Fontane godine 1963. stupila je u Družbu milosrdnica sv. Vinka Paulskog. U sklopu redovničke formacije u Zagrebu je završila medicinsku školu, 1968. godine položila prve redovničke zavjete, a vječne 1973. godine. Kao medicinska sestra u Sarajevu 1972. godine započinje raditi u Zavodu za transfuziologiju, te je bila prva redovnica, koja je radila u svojoj redovničkoj uniformi. Punih trideset i pet godina radila je kao medicinska sestra na Transplantaciji – sudjelujući i na prvoj transplantaciji bubrega izvršenoj u BiH; na Ortopediji i ponovno na zavodu za Transfuzijsku medicinu. Na tom je odjelu zatječe rat u BiH u okruženom Sarajevu. Kroz tih četiri godine opsade Sarajeva o onome što je sve činila mogla bi se napisati knjiga, no, ono što je važno naglasiti je da je i tada ostala vjerna svom zvanju i poslanju, njegujući bolesne i ranjene, te kao patronažna sestra djelujući na teritorijima župa Stup i Briješće, gdje je bila prva crta razgraničenja. Posao patronažne sestre obavljala je u zajedništvu s ostalim medicinskim djelatnicima – katolicima, iz vraćenog samostana sv. Vinka Paulskog u Sarajevu, gdje su otvorene njihove ambulante s ciljem pomaganja katolicima Sarajeva ali i ostalima. Godine 2007. dolazi na službu u Derventi gdje sudjeluje u obnovi sestrinskog samostana i župe. Premda u mirovini, nastavlja svoj rad i pastoralno i kao medicinska sestra pomažući starima, bolesnima, nemoćnima, usamljenima na cijelom području dekanata. Kao najangažiranija vjernica na području Derventskoga dekanata godine 2011. u sarajevskoj katedrali na proslavi 130 godina uspostave hijerarhije Vrhbosanske nadbiskupije od kardinala Vinka Puljića dobila je i posebno priznanje.