Uz domaćeg župnika Ivana Markovića, u koncelebraciji su bili dekan Čepinskog dekanata preč. Petar Ćorluka, zatim vlč. Andrija Križanović – bivši župnik župe Vuka s najdugovječnijim stažem u toj župi, mr. Mato Mićan, prof. dr. Ivica Raguž, dr. Đurica Pardon, vlč. Ivo Đambić te vlč. Mihael Mađarević.

Župnik Marković na početku je pozdravio okupljene te se posebnim riječima obratio pomoćnom biskupu Ćuriću, rekavši: „Prednjačite pastirskom ljubavlju i svjedočanstvom vjere u našoj Crkvi đakovačko-osječkoj te i nas podupirite da se ne izgubimo u vremenima koja promiču materijalizam i hedonizam. Molite da ostanemo vjerni krsnom pozivu i ne klonemo u poteškoćama, hodeći jedni s drugima pod vodstvom pastira, dok zajedno ne prispijemo punini života u vječnosti do nebeskog Jeruzalema kojemu je kralj Jaganjac – Krist Gospodin“.

Župnik Marković nastavio je riječima „da smo svi mi Crkva, u kojoj i po kojoj Isusov duh živi u svijetu“. „Kao što su naši očevi prije 175 godina izgradili ovu crkvu, da bi u njoj slavili otajstva spasenja te rasli u vjeri, nadi i ljubavi, tako i mi u ovim vremenima budimo graditelji zajedništva u ljubavi, graditelji novoga svijeta, civilizacije ljubavi u zajedništvu Kristova poslanja. Rado se okupljajmo svake nedjelje i blagdana oko svojega Gospodina na vrelu života te budimo postojani u molitvama, zajedništvu, apostolskom nauku, lomljenju kruha i karitativnoj ljubavi jer Isus želi danas i svakoga dana biti gostom u našoj kući“, rekao je župnik vjernicima.

U homiliji biskup je najprije razlagao evanđeoski odlomak o Zakeju, u kojem je, na sasvim konkretnu primjeru, zasjalo otajstvo Božje ljubavi i milosrđa, ali i vrijednost Zakejeva primjera u kojem je posvjedočio želju i spremnost na istinsko obraćenje, tj. na preispitivanje i promjenu svojih stavova, svih vrijednosti koje su ga do tada nosile, što je jasno pokazao promjenom svoga djelovanja.

U drugom dijelu homilije posebno se obratio vjernicima, članovima filijalne zajednice u Širokom Polju. „U slavlju današnje nedjelje želite se spomenuti 175. obljetnice gradnje svoje crkve i sa svima nama podijeliti svoju posebnu, jubilejsku zahvalnost. A jubileji u nas kršćana nisu samo obljetnice, tek sjećanje. Naši jubileji imaju svoja izvorna, biblijska nadahnuća“, rekao je biskup Ćurić te podsjetio da je svaka jubilarna godina kroz biblijsku i kršćansku povijest „bila svojevrsni podsjetnik na onu temeljnu istinu Sve pripada Gospodinu“. Dodao je: „I u 175-godišnjoj povijesti ove crkve možemo otkriti toliko vrijednih pouka promatrajući osobe, događaje i djela koji su u tu povijest utkani. Crkva u nekom mjestu je ogledalo i izraz vjere, redovito i plod zajedništva i sloge vjernika, a ova u Širokom Polju, podignuta zauzimanjem mještanina Andrije Blažekovića 1844. godine, je takva da: ‘koli svojom vanjštinom toli unutarnoštju mnogim filialnim crkvam na uzor služiti može’, kako je zapisano u starim povijesnim zapisima o ovoj crkvi“.

Mons. Ćurić potom je poručio: „Znamo da u spomenu današnjega jubileja nije riječ tek o građevini. Sjetimo se da riječ ‘crkva’, nastala iz grčkoga jezika, označava ‘Gospodinovu kuću’. Ta riječ, sadržajno još snažnije, označava Crkvu kao Božji narod, tj. istinu da se Bog želi nastaniti ponajprije u nama, kako od početka kršćanske povijesti jasno poučava apostol Pavao, kad veli: ‘Hram je Božji svet, a to ste vi’ (1 Kor 3,17). U povijesti ove zajednice izmjenjivali su se brojni pastiri – svećenici, stariji i mlađi, i uvijek su u Širokom Polju nalazili one koji na svom životnom putu vjere, poput Zakeja iz evanđeoskom odlomka, traže i žive od Kristova pogleda“.

Nakon homilije i sveopće molitve, slijedio je prinos darova. Članovi Kulturno-umjetničkog društva „Širokopoljac“ su obučeni u narodne nošnje na oltar prinijeli Bibliju, sliku sv. Izidora i grudu hrvatske zemlje.