Misu je biskup slavio u zajedništvu sa župnikom iz Donje Kupčine mons. Franjom Ćukom, dekanom pokupsko-vukomeričkim preč. Josipom Jerkovićem, župnikom iz Lasinje Dankom Bizjakom, župnikom iz Bučice Vedranom Pejakom-Pašićem i domaćim župnikom Josipom Malkovićem, koji je na početku pozdravio sve okupljene. Za oltarom služio je đakon Željko Kovačević, a tijekom mise ispovijedao je vlč. Stjepan Levanić. Uz brojne okupljene župljane i školsku djecu slavlju su nazočili i predstavnici općine Pisarovina predvođeni načelnikom Tomislavom Kovačićem.

U homiliji, govoreći o životu sveca zaštitnika te župe biskup je pojasnio kako je sv. Martin prvi svetac koji je postigao svetost a da nije bio mučenik. „Kršćani su do tada slavili svoje mučenike koji su davali život za Isusa i na taj su način bili povezani s onima koji su Bogu dali sve što su mogli. Jer tko su to sveci? To su Isusovi prijatelji koji pronose njegovo ime. Kaže jedna zgoda kako je jedan dječak išao s mamom prema crkvi te je upitao zašto su na njoj tako veliki prozori zamazani. Ona mu na to kaže: ‘idemo unutra pa ćeš vidjeti što je’. Kada su ušli ugledali su velike i lijepe vitraje i na njima sv. Martina i sunce kako kroz njega sja. Nakon toga, u školi pita učiteljica djecu tko su to sveci, a taj dječak digne ruku i odgovori: ‘To su ljudi kroz koje sja sunce’. Tako stvarno možemo i mi na preneseni način reći da je to istina jer su sveci oni kroz koje sja sam Bog naš Spasitelj i to kroz njihova djela ljubavi i dobrote, njihovu žrtvu za istinu i pravednost“.

U nastavku biskup je podsjetio i na to da je mjesto rođenja sv. Martina Sabaria, današnji Szombatel, isti grad gdje je nekoliko godina prije njegova rođenja mučen i za Krista dao život sveti Kvirin, biskup sisački. „To je sigurno moglo imati utjecaja i na Martina kada je slušao o slavnom biskupu koji se nije htio odreći svoje vjere i kojeg su zato ubili. Sigurno da se pitao što je to u njemu bilo tako snažno da je za to dao svoj život. Martin je bio sin poganskih roditelja, rimskog vojnika koji je i njega poslao u vojsku, ali u njemu se nešto prelomilo te se ostavio vojničke službe i postao je Kristov vojnik. Baš kao što smo čuli na kraju današnje poslanice gdje sv. Pavao kaže da trebamo biti ‘vojnici Kristovi’.

To što je on doživio često je povezano s onom poznatom slikom koja ga prikazuje kako siječe svoj vojnički plašt da ogrne golog siromaha, a životopisci spominju da je te noći i sanjao Isusa okruženog anđelima obučenog u taj isti plašt koji mu je rekao: ‘ovim si me plaštom zaogrnuo ti, Martine’. On je učinio upravo ono što smo čuli u Evanđelju da Isus traži od svih nas: ‘što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’. Osobito je bio poznat po svome djelu brige i ljubavi za sirotinju te nas poziva da i mi danas razmišljamo kako pomagati jedni drugima i kako imati ljubavi prema svojim bližnjima jer oni koji tako Isusa ljube da služe drugima bit će nagrađeni životom vječnim, a oni koji propuste činiti djela milosrđa i ljubavi braći bit će bačeni u pakao. Također, važno je i da smo mi to zaista spremni činiti, a ne samo reći jer ljubav prema našim bližnjima i onome koji je u potrebi mora biti djelotvorna kao što nam govori primjer sv. Terezije i sv. Martina“, rekao je biskup te na kraju pozvao okupljene na molitvu tom svecu „kako bismo i mi poput njega bili ljudi koji vide bližnjega u potrebi i čine djela ljubavi“.