Misno slavlje uoči proslave Dana grada Osijeka

Misnom slavlju prethodilo je paljenje prve adventske svijeće na obnovljenom Trgu Vatroslava Lisinskog. Svijeću je upalila zamjenica gradonačelnika grada Osijeka, Žana Gamoš, a zatim je u pratnji Drage Šerića, potpredsjednika Gradskog vijeća Grada Osijeka, položila cvijeće na oltar Gospe Osječke.

Biskup Ćurić predvodio je misno slavlje u koncelebraciji dekana osječkih dekanata, mons. Adama Bernatovića i preč. Ivana Jurića, zatim župnika Župe sv. Obitelji fra Dragutina Bedeničića, kancelara Nadbiskupijskoga ordinarijata mr. Draga Markovića te domaćih franjevaca, gvardijana fra Ante Perkovića i ovogodišnjeg zlatomisnika fra Svetislava Krnjaka.

Uvodeći u misno slavlje, pomoćni biskup potaknuo je na molitvu za građane grada, njegovu upravu, zdravlje gradonačelnika i svih djelatnika, zdravlje svih pojedinaca i obitelji, udruga i zajednica koje su usmjerene da djeluju na blagoslov života ljudi u ovom gradu.

Homiliju je mons. Ćurić većim dijelom posvetio liturgijskom sadržaju prve nedjelje došašća istaknuvši: „Vrijeme došašća usredotočuje se na dvije teme: na drugi Kristov dolazak na kraju vremena i na susret s Kristom u njegovu povijesnom dolasku kroz otajstvo i događaj utjelovljenja. Trebali bismo uočiti da došašće ima jako snažnu proročku dimenziju i smisao jer je ono hod i priprava za novi dolazak, Kristov konačni dolazak u slavi. Došašće nam želi snažno doviknuti da naše vrijeme i čekanje nije prazno, već je ispunjeno Kristovim dolaskom. Onim dolaskom koji se dogodio u punini vremena, kojeg je čekao izraelski narod i kojeg su naviještali proroci. Taj je Božji dolazak već ušao u našu povijest te mu pristupamo kao dioniku naše povijesti, odnosno kao sudioniku događanja naše stvarnosti i života. Zato je Božje utjelovljenje u Kristu ‘sabirna točka povijesti’, koja pokreće, okuplja i sabire naše vrijeme te mu daje smisao.“

Osvrćući se na slavlje Dana grada Osijeka, spomenuo je 2. prosinca 1786., odnosno dan ujedinjenja tadašnjih triju osječkih ustrojbenih jedinica – Tvrđe, Gornjega i Donjega Grda. „Toliko je toga iz osječke povijesti što nas zadivljuje, ispunjava ponosom i nadahnjuje za naš današnji život i naša djela. Jasno je da vremena nikad nisu bila bez izazova, uključujući i teška ratna stradanja. No, unatoč svemu, uvijek se probijalo svjetlo i ostavljalo ‘svijetli trag’ kao dragocjenu baštinu, i to na različitim područjima života. I valjalo je uvijek osloniti se na tu baštinu, u nju zagrabiti, i označiti svoj hod u suvremenoj perspektivi novih mogućnosti i novih izazova. Zato nam osječka povijesna baština nije okamenjena. Dok u njoj s najdubljom zahvalnošću susrećemo iznimno vrijedne osobe, i male i velike, poznate i javnosti skrivene, ta povijest živo prati naš današnji hod i nastojanja“, rekao je biskup Ćurić.

Tijekom homilije biskup je vjernicima spomenuo slugu Božjega kardinala Franju Kuharića i blagopokojnoga biskupa Ćirila Kosa, dvojice crkvenih pastira čija se 100. obljetnice rođenja obilježava ove godine i čiji su životi i službe utkani u noviju povijest i povijest grada Osijeka.

„Posebno ih u duhu gledam zajedno baš u gradu Osijeku, u našoj konkatedrali 18. listopada 1987., u prigodi 300. obljetnice oslobođenja Osijeka i Slavonije od osmanskoga ropstva“, rekao je mons. Ćurić.

Zatim se osvrnuo i na prošlogodišnji blagoslov kipa „pietà“ u osječkom Novom gradu, ističući da je „ta nova Osječka pietà naslovljena rečenicom: Ecce amor – Evo ljubavi i da je podno umjetničke skulpture ispisana posveta koja nas želi podsjećati na važne i presudne trenutke naše povijesti i na brojne osobe koje su djelima pokazale svoju ljubav te su žrtvama i suzama natopili stazu slobode naroda i domovine Hrvatske (…) neka nam uvijek sjaje njihova nadahnuća i da nasljedujemo njihov primjer.“

Prisjećajući se da je i sam za vrijeme svoje službe župnog vikara u Osijeku 1991. primijetio snažnu marijansku pobožnost u ovome gradu, mons. Ćurić s prisutnima je podijelio i stihove koje je tada napisao: „Drag nam te krije lik, Djevice, Majko. Zemlja k tajni neba pred njim diže glas. Odvjetnice moćna, Gospo Osječka, vjeru nam obnovi život brani nam. Na nama pokaži Sina svoga riječ: Evo vam Majke!“, te je potaknuo na to pouzdanje i odaziv da se umnaža Kristovo spasiteljsko djelo, na blagoslov grada i svih ljudi. Nakon popričesne molitve vjernici su izmolili posvetnu molitvu Gospi Osječkoj, a po završnom blagoslovu Gospu su počastili ophodom oko oltara.