U koncelebraciji su bili župnik vlč. Zdenko Perija, preč. Josip Golubić, župnik u župi Sv. Petra apostola u Zagrebu i dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata, fra Ivan Maletić, OFM, župnik u župi Majke Božje Lurdske, fra Jure Šarčević, OFMCap., provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i don Kristë Gjergji, voditelj Albanske katoličke misije u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Uz prisustvo velikog broja vjernika, medicinskog osobalja i pacijenata na misi su bili nazočni i prof. dr. sc. Ante Ćorušić, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Zagreb te akademik Željko Reiner, potpredsjednik Hrvatskoga sabora.

Pozdravnu riječ profesoru Matuliću, Ravnateljstvu KBC Zagreb, časnim sestrama, bolničkom osoblju, članovima kolpinških obitelji te nazočnim vjernicima je uime župe uputio Šimun Petričević, zamjenik predsjednice Kolpinga – Katoličkog društva djetića u Zagrebu.

Profesor Matulić je u uvodu rekao da slavimo svetkovinu sv. Barbare naslovnice ove župe koja je specifična jer se nalazi usred najveće bolnice u Hrvatskoj, KBC-a Zagreb na Rebru, da smo se okupili oko njezine duhovne ljepote koju je zadobila upoznavši Isusa Krista, Sina Božjega, prihvativši krštenje i postavši kršćankom, uzor i primjer kojega i danas možemo nasljedovati u vlastitom životu.

Na početku homilije profesor Matulić je ukazao na povezanost biblijskih čitanja (Sir 51,1-8, 2 Kor 4,7-15, Iv 15,18-21) sa životom sv. Barbare istaknuvši da je “već u sudbini Isusovoj zapečaćena i sudbina Crkve, sudbina kršćanstva, a to je da je uvijek izloženo nasilju, progonu, osporavanju i protivljenju i to od samih početaka. Tom osporavanju i protivljenju bila je izložena i sv. Barbara… koja je podnijela mučeničku smrt zaradi vjere u Isusa Krista, pripadnosti Kristu”. U nastavku je podsjetio na osnovne hagiografske podatke iz svetičina života.

Navodeći da je svetica došla u doticaj s kršćanstvom putem jednog svećenika koji joj se predstavio kao liječnik, prof. Matulić je istaknuo da su od početka zapadne medicine svećeništvo i liječništvo bili neraskidivo povezani, da je liječnik smatran kao bog, božanski i „doista liječnici čine božanska djela. Mi vjernici tražimo neka veća čuda od onih koja svakodnevno vidimo, a dovoljno je navratiti u bolnice, pogotovo u složene sustave kao što je ovaj na Rebru, vidjeti koliko je čuda danas tu učinjeno i to ne čuda napredne znanstveno utemeljene, tehnološki opremljene medicine, nego liječnika koji se sagibaju do kreveta svojih bolesnika, medicinskih sestara koje njeguju te bolesnike, zdravstvenog osoblja koji imaju vremena za ljude, čuvaju to humano lice medicine“.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

U nastavku je prof. Matulić upozorio kako smo danas u opasnosti „da uzvišenu službu liječenja bolesnika svedemo na liječenje bolesti, da uzvišenu službu pomaganja ljudima svedemo na posluživanje jednog složenog i skupog sustava. Treba voditi računa o novcima, koeficijentima, zaposlenima, troškovima, režijama, međutim zdravstvo i medicina su ponajprije u tome da možemo služiti braći i sestrama, ljudima koji su u potrebi i gdje se na najizvrsniji i najdjelotvorniji način ostvaruje ono što nam govori Evanđelje o ljubavi prema bližnjemu, o polaganju života za svoje prijatelje, za svoje bližnje, o izgaranju i ono što čitamo u Mt 25.40 – o tome da ćemo zapravo biti suđeni po pravilima djela milosrđa“.

Također je istaknuo da snaga kojom je Barbara podnijela mučeništvo i svi mučenici do naših dana i naš blaženik koji je u našim srcima svet, Alojzije Stepinac, snaga kojom „sve to što liječnici, medicinske sestre i drugi zdravstveni djelatnici čine, svakodnevno se mučenički žrtvujući za one kojima je ta pomoć potrebna, ta humanost, ljudskost, čestitost, moralnost, to ljubiti bližnjega, žrtvovati se za bližnjega, zapravo dolazi od jedne druge snage koja nije ljudska nego snaga Božja, koja je svemoć ljubavi koja može prekoračivati uvijek iznova granice u pomaganju ljudima“.

Profesor Matulić je završio svoje promišljanje poželjevši da sve liječnike, medicinske sestre, drugo osoblje i sve okupljene „prati zagovor sv. Barbare i da svima Božja riječ bude svjetlo u našem životu, da možemo s puno pouzdanja i povjerenja ići naprijed pomažući našim bližnjima koji su u potrebi, znajući da je to naš poziv, da je to naše kršćanstvo, naša vjera“.

Na misnom je slavlju pjevao Pjevački zbor medicinskih sestara i tehničara KBC-Zagreb, pod ravnanjem Marije Orlić-Šumić, magistre sestrinstva, a klavijaturu je svirala Marina Matolić, prof.

Po završetku misnog slavlja, župnik vlč. Zdenko zahvalio je svima, ponajprije profesoru Matuliću na nadahnutim riječima homilije, braći svećenicima, pjevačima, suradnicima te svim okupljenima na slavlju. Nakon misnog slavlja dobročinitelji i župnik Zdenko Perija pripremili su za sve prigodni domjenak i druženje u prostorijama Edukacijskog centra KBC-a Zagreb.