Prije početka mise skauti Zdruga sv. Vlaho donijeli su u dom Betlehemsko svijetlo, a na kraju mise izveli su prigodni božićni program. Kapelan doma don Slavko Grubišić i ravnateljica Mirjana Vujnović zahvalili su biskupu na dolasku i poželjeli mu sretan Božić te zajedno zapjevali himnu doma, a stihovima je to izrazila jedna korisnica Doma. Dubrovački biskup također je obišao korisnike po sobama i čestitao im Božić.

U propovijedi je biskup Uzinić kazao kako se u pročitanoj Božjoj riječi, uz ostalo, mogu otkriti načini kako se pripraviti za Božić i učiniti da se svakome od nas, na naš način, Božić dogodi.

Tumačeći evanđeoski ulomak biskup je rekao kako mi ne možemo biti bezgrešni poput Marije, ne možemo biti pravedni poput Josipa čija pravednost je veća od pravednosti starozavjetnog čovjeka no možemo težiti prema tome. Objasnio je i da je novozavjetni način pravednosti opisan u Isusovom govoru na Gori. To je način na koji nas Isus poziva da drugima ne samo ne činimo ono što ne želimo da oni nama čine nego da činimo i više nego se od nas po uobičajenoj pravednosti traži, da opraštamo, ljubimo i neprijatelje, da budemo milosrdni, ustvrdio je. Božja pravda je milosrđe, i zato nije dovoljno ne učiniti zlo nego treba činiti dobro.

Mariju i Josipa možda ne možemo slijediti po bezgrešnosti odnosno pravednosti, ali možemo poput njih odgovoriti na Božji poziv, odreći se svojih snova i planova i prihvatiti Božje. I Marija i Josip su imali svoje snove, ali su radi Božjeg plana odustali od njih.

I Bog ima svoj san, to je san spasenja ljudi, i u taj svoj san je želio uključiti Josipa da on uzme Mariju trudnu po Duhu Svetome za svoju ženu. Ono što se trebalo dogoditi u Josipovom slučaju jest da prestane sanjati svoje snove i uključi se u Božji san, da Božjoj volji kaže evo me. Josip je to učinio, poslušao je što mu Bog kaže.

I to je poruka za nas, nastavio je biskup. Ne možemo biti poput Marije i Josipa bezgrešni ili pravedni „ali možemo i trebamo, želimo li da nam se dogodi Božić, u svim situacijama, pa i situacijama starosti, bolesti, nemoći, možda i ostavljenosti reći svoj ‘evo me’, prihvatiti s vjerom i povjerenjem Božji plan i onda će nam se dogoditi Božić“.

Ono što mi trebamo napraviti nisu velike stvari poput Marijine ili Josipove uključenosti u povijest spasenja. „Ali Bog sa svakim od nas ima svoj plan, sa svakim od nas računa na ono malo što mi možemo. Računa da oni koji se brinu za vas iskazuju vam ljubav, da vam služe i posluže vam. A na vas računa da budete strpljivi s njima, strpljivi jedni s drugima, sa samim sobom, s djecom svojom i unucima…Nije potrebno puno. Potrebno je malo radosti, koji osmjeh, koja blaga riječ, koja suza, koja molitva…“, poručio je dubrovački biskup.

Na kraju propovijedi biskup je ispričao jednu afričku priču o trojici sinova koji su trebali naći nešto što može ispuniti cijelu njihovu kuću. Onaj koji je za novac dobiven od oca donio svijeću čija svijetlost je ispunila cijelu kući na najbolji način je izvršio zadatak.

Biskup je to povezao s Betlehemski svjetlom kojeg su donijeli skauti i poručio kako je zapravo potrebno da svatko bude svjetlo i svijetli svojim životom unoseći u svijet radost i Božji mir.

Na treću nedjelju došašća dubrovački biskup je posjetio Dom umirovljenika u Dubrovniku te s korisnicima i osobljem također slavio misu i uputio im prigodne poruke. Svi korisnici domova dobili su na dar sličicu s molitvom za djedove i bake koju je napisao papa u miru Benedikt XVI.