Uz provincijala Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrije Bilokapića i brojnu braću franjevcd nazočna je bila i rodbina fra Aleksandra kao i njegovi brojni prijatelji. Gvardijan fra Ante istaknuo je kako je fra Aleksandar, poznatiji kao Šandro, bio redovnik vedroga duha i srca kojima je nesebično pomagao i razveseljavao sve koji su mu dolazili u susret. Uvijek nasmijan i spreman za pomoć i suradnju, a napose kada je trebalo biti na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Nakon sprovodnih obreda u Crkvi sv. Frane slavljena je misa zadušnica koju je predvodio mons. dr. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik HBK. U Crkvi sv. Frane fra Aleksandar slavio je svoju mladu, a jednako tako i zlatnu misu. U svečanom su liturgijskom slavlju i molitvi sudjelovali su brojni svećenici uz okupljenu pokojnikovu rodbinu i prijatelje. Nadbiskup je u homiliji, uz nekoliko riječi o pastoralnom djelovanju fra Aleksandra od Hrvatske pa sve do Argentine, istaknuo kako je fra Aleksandar uvijek pjevao i pjesmom naviještao radost evanđelja. Tom je istom evanđelju tolike godine nesebično služio te se nadbiskup usudio ustvrditi kako je zasigurno sada fra Šandro u društvu anđela koji slave i hvale Trojedinog Boga. Nadbiskup je primijetio kako je liturgijsko slavlje proteklo u radosnoj pjesmi, upravo onako kako je to fra Šandro najviše i volio. U ime svih nazočnih predvoditelj slavlja zahvalio je Gospodinu za dar brata fra Aleksandra koji je svojom prisutnošću i djelovanjem bio ponajprije brat braći u Provinciji, pa i prijatelj svima kojima ga je Bog slao.

Kod oltara su posluživali bogoslovi Franjevačke provincije sv. Jeronima koje je fra Aleksandar osvajao svojom jednostavnošću, dok je pjesmom slavio Boga za dar brata Šandra župni zbor Župe Presvetog Srca Isusova s Voštarnice.

Na koncu liturgijskog slavlja okupljenima se obratio provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić koji se u svom govoru dotakao sve prisutne zahvalio bratu Aleksandru na njegovoj nesebičnosti i darežljivosti, radosti i jednostavnosti, moleći Gospodina da mu milostivo oprosti sve nedostatke, a jednako tako moleći i brata Aleksandra da i on oprosti sve ono što nije bilo prijateljski i bratski sa strane njegove subraće.

Po završetku liturgijskog slavlja, okupljeni su se nastavili družiti u blagovaonici Samostana sv. Frane razmjenjujući anegdote iz suživota s bratom Šandrom.

Fra Aleksandar Longin preminuo je u ponedjeljak, 23. prosinca, u Općoj bolnici Nova Gradiška u 80. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva.

Rođen je 9. rujna 1940. godine u Brbinju na Dugom Otoku od oca Petra i majke Ane r. Zelić. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja u Zadru, ulazi 1955. godine u Sjemenište u Zadru. Franjevački habit oblači u novicijatu 1957. godine, a zatim nastavlja srednjoškolsko obrazovanje po polaganju privremenih zavjeta 1958. u Pazinu. Vojni rok je služio od 1961. do 1963. godine. Studirao je Teologiju u Zadru od 1963. do 1966., kada odlazi 1967. u Fiesole gdje 1968. godine diplomira, te je iste godine zaređen za svećenika. U Samostanu sv. Frane u Zadru slavi mladu misu 7. srpnja 1968. godine.

Već iduće godine 1969. odlazi u Argentinu na pomoć braći u misijskom djelovanju među hrvatskim iseljeništvom gdje ostaje sve do 15. listopada 1994. godine. Diljem Argentine fra Aleksandar je vršio službe župnika, katehete, ispovjednika te je držao brojne duhovne nagovore.

Nakon povratka u Provinciju bio je kapelanom u Rijeci do 1995. kada odlazi u Samostan Gospe Delorita na Kunu. Osim toga, bio je na službi u samostanima Provincije u Rovinju, u Kraju i u Crikvenici. Od 2012. godine na službi je u Samostanu sv. Frane u Zadru gdje ostaje do mjesec dana prije svoje smrti. Naime, uslijed svoje bolesti, po preporuci liječnika, fra Aleksandar je hospitaliziran u Bolnici sv. Rafael u Strmcu koju vode braća Ivana od Boga gdje je po pogoršanju zdravstvenog stanja premješten u bolnicu u novoj Gradiški kamo u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima i preminuo.