Pozdravni govor dekana KBF-a prof. dr. Marija Cifraka na otvorenju 60. teološko-pastoralnog tjedna

Sestre i braćo, započinje naš 60. TPT – Teološko-pastoralni tjedan u 351. ak. god. Katoličkoga bogoslovnog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Stoga najprije iskrenu dobrodošlicu i srdačni pozdrav upućujem: uzoritome gospodinu kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu i metropolitu zagrebačkom i velikom kancelaru Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; uzoritome gospodinu kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu i metropolitu vrhbosanskome, predsjedniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te velikom kancelaru KBF‑a Sveučilišta u Sarajevu; njegovoj ekselenciji Giorgiu Lingui, apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj i mons. Januszu Stanislawu Blachowiaku, prvom tajniku Apostolske nuncijature u RH; svim nazočnim nadbiskupima i biskupima Hrvatske biskupske konferencije, Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine; svim nazočnim poglavarima i poglavaricama redovničkih zajednica;

Iskrenu dobrodošlicu i srdačan pozdrav upućujem nazočnim nositeljima političke i akademske vlasti: gospodinu Milanu Bandiću, gradonačelniku grada Zagreba sa suradnicima; akademiku Davoru Miličiću, potpredsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; prof. dr. sc. Željku Tanjiću, rektoru Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u zajedništvu s njegovim prorektorima; red. prof. art. Mladenu Janjaninu, prorektoru Sveučilišta u Zagrebu;

Drago nam je da su i ove godine s nama predstavnici drugih kršćanskih i vjerskih zajednica. Iskrenu dobrodošlicu i srdačan pozdrav upućujem: pastoru Ivici Horvatu, predsjedniku Saveza baptističkih crkava u RH i pastoru Željku Mrazu, glavnom tajniku Saveza baptističkih crkava u RH; predstavnicima Visokog evanđeoskog teološkog učilišta iz Osijeka – v.d. prodekana za studentska pitanja Davidu Kovačeviću i asistentu Hazimu Yahyau,

Srdačan pozdrav upućujem prisutnim dekanima i profesorima drugih katoličkih bogoslovnih fakulteta i visokih teoloških škola u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao i dekanima, prodekanima i profesorima drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Dobrodošlica i predstavnicima sredstava društvenog priopćavanja.

Srdačan pozdrav upućujem svećenicima, đakonima i svima Vama koje je privukla tema ovoga tjedna: „Navještaj evanđelja u suvremenoj Europi“.

Podsjećam da je Via Egnatia povezivala od 2. st. pr. Kr. Byzantium i Dyrrhachium i bila je žile kucavica naviještanja evanđelja, kako kažu i Djela apostolska o ukazanju Makedonca koji je apostola Pavla pozvao u Makedoniju/Europu: “Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: ‘Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!’ Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje. Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.” (Dj 16,9-12). Na taj novozavjetni tekst je na generalnoj audijenciji u Vatikanu 30. listopada 2019. papa Franjo govorio i rekao između ostaloga: „Narod Sjeverne Makedonije ponosi se time, jako se ponosi time da su pozvali Pavla da im upravo on naviješta Isusa Krista. Ostao mi je u lijepom sjećanju taj dobri narod koji me veoma toplo primio: neka čuvaju ovu vjeru koju im je Pavao propovijedao!“ Ta je cesta prolazila dakle uz današnju Bitolu, Ohridsko jezero u Sjevernoj Makedoniji sve do Drača u Albaniji.

“I riječ je Božja rasla” (Dj 6,7; usp. također 12,24; 19,20). To je riječ spasenja (usp. Dj 13,26). S Pavlom bismo to rekli: “… ludošću propovijedanja spasiti vjernike” (1 Kor 1,21). U grčkom tekstu stoji “ludošću kerigme”, ludošću navještaja križa Kristova. Ako je u  kerigmi 1 Kor 15,3-4 spominjanje pokopa pokazatelj da je Isus doista bio mrtvac, tako je u pripovijedanju njegov grob, koji je nađen otvoren i prazan (usp. Mk 16,1-8), postao dokazom pobjede njegovog uskrsnuća. Pripovijedanje, koje je usredotočeno na kerigmu, nam pomaže razumjeti da uskrsna vjera nije vezana uz grob nego uz kerigmu, a time uz ono što su Kefa i ostali učenici doživjeli u susretima s Uskrslim. Upravo su teofanije u Bibliji u svrhu nečijeg poslanja. Tako i Uskrsli šalje svoje učenike (usp. Mt 28,16-20). To su djela apostola, prije svega Petra i Pavla.

U evanđeljima nalazimo taj navještaj, tu kerigmu o kraljevstvu Božjem koje se približilo i pozivom na obraćenje i vjeru (usp. Mk 1,14-15par). To su izvještaji u službi naviještanja.  Djela apostolska se zanimaju za djela, čuda apostola samo u smislu širenja radosne vijesti o Isusu, a ne ukoliko su to djela samih apostola. Takva djela, čuda su i bitni dio evanđelja, i to ona koja je činio Isus ili njegovi učenici u njegovo ime (usp. Mk 6,13). Da je Isus nešto činio i njegovi učenici i da je o tom zapisano upravo odgovara povijesno-kerigmatskoj književnoj vrsti. Tekst pripovijeda nešto, što ne pripada samo prošlosti, nego što govori sadašnjosti i poziva čitatelja i slušatelja da na to pristane vjerom. Ta dva vida, povijesni i kerigmatski su međusobno usko povezana. Upravo je za Markovu književnu vrstu “evanđelje” karakteristična veza pripovijedanja o Isusu i kerigme o Kristu, prije svega kerigme o trpećem i uskrslom čovjeku i Sinu Božjem.

Snaga evanđelja je upravljena i zahvaća najprije žene u Filipima. Među njima je bila Lidija, bogobojazna žena i prodavačica grimiza iz Tijatire u Aziji, kojoj Gospodin „otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio“ (Dj 16,14). Lidija prihvaća Krista, krsti se ona i njezin dom. Prisiljava Pavla i Silu da uđu u njezin dom da ih ugosti. To nas podsjeća i na dvojicu učenika u Emausu koji prisiljavaju Uskrsloga da uđe i ostane s njima. Imamo svjedočanstvo dolaska kršćanstva u Europu: početak procesa inkulturacije koji traje do danas. Sve je počelo u Makedoniji, ovim Teološko-pastoralnim tjednom nastavimo graditi Crkvu evanđeljem u suvremenoj Europi iz Hrvatske i Zagreba. Uspješan rad svima!