U homiliji biskup je istaknuo kako je ovo prekrasan dan za imati krštenje, a osobito kada imamo obitelj koja krsti već peto dijete. Započeo je homiliju podsjećajući na nešto što se nalazi u riznici dubrovačke katedrale, a to su, prema tradiciji, Isusove pelene kojima je on bio povijen u trenutku kada ga je Blažena Djevica Marija prinijela u hramu. Upravo je to ono što danas, na Kandeloru, slavimo, kazao je biskup.

Nastavio je promišljati o tradiciji povezujući je s krštenjem: “Tradicija je lijepa, ona može biti i razlog za krštenje naše djece. To je dobro, ali može biti opasno. Povežimo to s današnjim evanđeoskim ulomkom koji pokazuje da Josip i Marija poštuju tradiciju, ali se nisu zaustavili na njoj. Zašto su došli u hram? Zato što religijska pravila kažu da prvorođenac pripada Gospodinu, potrebno ga je prikazati. Zato i dolaze u hram: da ga prikažu Gospodinu”, istaknuo je biskup Uzinić.

Međutim, kod Svete obitelji prisutno je još nešto više od same tradicije. “Što je to još prisutno u tom njihovom prikazivanju vlastitog djeteta Gospodinu? To je priznanje onog temeljnog što svaki put kada ponovno gledamo sebe i druge moramo priznati, a to je da je mi nismo vlasnici sebe, da naša djeca ne pripadaju nama, nego su nam ona povjerena kako bi za njih brinuli i ljubili ih te kako bismo ih osposobljavali za onaj poziv koji Bog ima s njima,” rekao je biskup.

Povezujući krštenje ovo dvoje djece i sva druga krštenja sa Svetom obitelji istaknuo je: “Zato se na ovu tradiciju, zbog koje ćemo možda doći i donijeti djecu na krštenje treba nadovezati i nadopuniti je osobna vjera kojom ćemo svojom djecu odgajati kao kršćani, kao djecu Božju i pomagati im da se kao kršćani na svoj način uključe u život Crkve i život društva odgovarajući na onaj poziv koji Bog ima za njih. To se dogodilo u Isusovom prikazanju. Roditelji su ga donijeli, poštujući tradiciju, ali su ga prepoznali kao Sina Božjeg, kao onoga koji pripada Bogu i na taj način su ga odgajali i osposobili da u jednom trenutku može vršiti svoje poslanje.”

Biskup Uzinić se također obratio obiteljima djece koju će krstiti potičući ih da za svoju djecu brinu u skladu s Božjim pozivom: “Drage obitelji Kutnjak i Orsoni, želim vam da danas doista prikažete svoju djecu Gospodinu i da im pomognete da doista otkriju svoje poslanje i razlog svog postojanja te da svojim životom zajedno s kumovima i zajednicom pomognete u ostvarenju tog poslanja. Možda nam u tome može pomoći i jedna poruka koju je predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kard. Gianfranco Ravasi poslao uz ovaj dan i uz krštenje Eugenija Vlaha Orsonija kao obiteljski prijatelj. U pismu je istaknuo nekoliko elemenata koji se uklapaju u ovu propovijed. Govori o znakovima koje imamo na krštenju. Snaga znakova vode, ulja, bijele košuljice, uskrsnog plamena pokazuje kako dijete koje se krsti postaje novo stvorenje, posvećeno i zauvijek umetnuto u horizonte Božje ljubavi. I od tog trenutka poziva vas roditelje, a i sve nas, da vodite brigu korak po korak na putu vjere vaše djece s ustrajnim svjedočenjem, bogatim vašim ljudskim iskustvom ostvarujući već u obitelji autentični poziv svake ljudske osobe, a taj poziv je ljubiti Boga i bližnjega. To je ono što su Marija i Josip učili Isusa: ljubav prema Bogu i bližnjemu, to je bio njegov poziv i poslanje. To je poziv svakoga od nas, svakoga čovjeka, ali i poziv Eugenija Vlaha i Marte.”

Propovijed je biskup zaključio riječima: „Ljubiti Boga i bližnjega je poslanje koje je Isus doveo do savršenstva. To je ono poslanje u koje uključujemo današnje krštenike kako bi to postalo i njihovo poslanje. No da bi ono to bilo potrebno je da i mi ljubimo Boga i bližnjega, pa ćemo tada na pravi način odgovoriti na sve, pa i na pitanje života, od začeća do prirodne smrti.“

Na kraju biskup je čestitao obiteljima i cijeloj zajednici jer je Crkva danas bogatija za dva nova člana.