Draga braćo i sestre,

vrijeme korizme pred nas stavlja poziv: „Pomirite se s Bogom!“ (2Kor 5,20)

Sveto i milosno vrijeme korizme poticaj je kršćanskoj duši i savjesti da se više potrudi oko svoga spasenja, da učvrsti svoju povezanost s Bogom i zauzeto radi na sebi propitkujući svoje navike, odnose, postupke i odluke. Četrdeset dnevni hod može tako postati i cjeloviti ispit savjesti koliko doista kršćanski živim svoj život. Što treba promijeniti? Koji su moji grijesi? Prevladava li u mojim postupcima egoizam ili velikodušnost, sebičnost ili sebedarje. Na koji ću se način potruditi ispravljati ono što me od Boga udaljava?

Objava Božje ljubavi za čovjeka dosegla je svoj vrhunac u trpljenju Sina Božjega, njegovoj smrti na križu i slavnom Uskrsnuću. Korizma nudi poniranje u dubinu otajstva našega spasenja i bolje poznavanje što je Bog bio spreman učiniti za čovjekovo spasenje da ga izbavi od grijeha i smrti. Razmatrajući Kristovu muku i žrtvu na križu, koju dragovoljno prihvati da ispuni volju Očevu za spasenje čovjeka, pozvani smo u sebi otkriti naš odgovor na Božju ljubav. Što u životu činimo iz ljubavi prema Bogu? Otkrivajući koliko nas Bog voli, kad nam je darovao svu svoju milinu, Sina svoga, neminovno se rađa zahvalnost. Otkupio nas je prije našeg obraćenja. Trpio je i umro je za nas grešnike. Božja ljubav ide do svakog čovjeka, bez obzira u kojem je stanju grijeha ili milosti. Dolazi nas izbaviti i pokazati snagu istinske ljubavi koja je jedina kadra promijeniti naš svijet, oprostiti grijeh i donijeti mir duše. Ako na Krista gledamo očima zahvalnosti, ako prepoznajemo u svom osobnom životu djela Božje milosti, onda ne možemo ostati ravnodušni. Vrijeme korizme tjera iz našega srca grijeh, uljuljanost u svakodnevicu, površnost, mirenje s našom udaljenosti od Boga i uhodanim postupcima.

Korizmeni poziv: ‘Pomirite se s Bogom!’ od nas traži preispitivanje i akciju, zauzetost, želju za promjenama koje po korizmenim odlukama učvršćuju našu volju i duh. Odgovor na Božju ljubav i zahvalnost za primljena dobročinstva, spremnost na žrtvu i odricanje pomažu nam otvoriti oči da bolje vidimo gdje mi možemo postati glasnici te Božje dobrote i ljubavi. Vidjeti potrebne kojima naša pomoć postaje vidljivi znak da je i njih Bog pohodio, da nisu zaboravljeni.

Pomiriti se s Bogom, nezaobilazno uključuje i mirenje među braćom i sestrama. Koliko je oko nas ranjenih odnosa u obitelji, na poslu, među susjedima i u tolikim drugim odnosima? Nemoguće je nositi mir u duši, pomiriti se s Bogom, ako to ne uključuje i pomirenje s onima s kojima živimo naše dane, od najbližih do posve slučajnih i rijetkih susretanja.

Kako ćemo se, na poziv proroka, Gospodinu vratiti svim srcem, ako ima stvari preko kojih ne možemo prijeći, ne možemo oprostiti, ne uspijevamo se pomiriti? Dublje rane traže vrijeme da bi zacijelile. Eto vremena korizme upravo za to. Vrijeme korizme je vrijeme iscjeljenja i obraćenja. Pokora na koju smo pozvani, odricanja koja ćemo činiti nisu sama sebi svrha. Činiti pokoru za svoje grijehe i grijehe drugih, čin je zadovoljštine koju dragovoljno Bogu prikazujemo da se i naša djela pokore sjedine sa žrtvom Sina Božjega za spas svijeta.

Ima sigurno onih koji osjećaju veliku težinu životnog križa. Možda zbog bolesti, zbog poremećenih odnosa u obitelji, siromaštva ili neke zarobljenosti grijehom. Korizma nudi pomoć po uzoru na Kristovo predanje još čvršće prihvatiti životni križ i nositi ga s pouzdanjem u ishod koji se događa trećega dana u svitanju poslije Golgote. Kristovo uskrsnuće prema kojem nas vodi vrijeme korizme nudi nam sigurnost od svakodnevnih strahova i neizvjesnosti, nudi nam smisao i liječi našu zemaljsku prolaznost koja prijeti besmislom. Samo u Isusu Kristu svaki korak našeg životnog puta dobiva smisao, svaki križ postaje opravdan, svaki dan vodi nas bliže Bogu.

Dajte, pomirite se s Bogom! Neka odjekuje ove korizme u vjerničkoj duši i neka nadahne sve naše odluke, želje, djela i odnose.

Na jedno si pitanje na početku korizme moramo dati odgovor. Želim li postati bolji? Želim li se obratiti, odbaciti grijeh koji me ranjava? Bez te svijesti i želje, bez odluka kojima ćemo vježbati svoju volju, bez konkretnih „zahvata“ na svojoj duši i svom načinu života, korizma nam može ostati besplodna. Probudimo zato u sebi želju: biti bolji čovjek, vjernik, otac, majka, sin, kći. Želim, hoću i mogu. Na to me zove i potiče Božja ljubav, Kristova žrtva.

Stoga neka nam ove korizme ne bude teško moliti, činiti pokoru, odreći se neke stvari kako bi i mi iskazali ljubav drugima, a posebno onima koji su potrebniji od nas. Neka ova korizma bude – ne samo odricanje – ovoga ili onoga – istinsko vježbanje dobrote, velikodušnosti, svladavanja. Neka nam Božja ljubav bude motivacija, poticaj da učinimo svijet boljim, uvijek mijenjajući najprije sebe sama, pomireni s Bogom svakoga dana. Amen.