Drugi korizmeni petak u sarajevskoj katedrali

Prije mise vjernici su sudjelovali u pobožnosti križnog puta koju je predvodio katedralni župnik preč. Mato Majić, a asistirali su i prigodne meditativne tekstove čitali bogoslovi Vrhbosanskoga bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Na početku mise prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale mons. Ante Meštrović pozdravio je sve nazočne, a posebno predvoditelja misnog slavlja dr. Turaliju, podsjetivši da će tijekom ovogodišnjih korizmenih propovijedi središnja tema biti apostolsko pismo u obliku motuproprija Aperuit illis kojim je papa Franjo odredio da Treća nedjelja kroz godinu bude posvećena slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi.

Govoreći u propovijedi o temi „Pisani Zakon i Živa Riječ”, vlč. Turalija podsjetio je na čovjekovu vjekovječnu težnju da bude kao Bog, odnosno da ima u sebi nadnaravnu moć, znanje, sposobnost. „Ona se nekada, doduše, nakratko i manifestira: pokaže se u ljudskim izumima, u dostignućima, u umjetnosti, u nadljudskoj izdržljivosti, u nadljudskoj sposobnosti kojoj se svi jednostavno divimo. Želja za nadnaravnim nije neka sumanuta ideja ozlojađena i ogorčena bića, nego unutrašnji, božanski poticaj, glas koji se, doduše, kroz ovaj skovani oklop tijela probija kao kroz kakvu flekavu limenu trubu, ali u koju ne puše neznani rekreativac, novajlija ili zabočanin, nego glasoviti virtuoz, genijalac, velemajstor. Čovjek želi biti kao Bog, čovjek može biti kao Bog. Čovjek je i pozvan biti dijete Božje, nasljednik Božji, Božji imitator. Na to ga njegov vječni duh neprestano potiče i nuka. I Isus to sam ističe, služeći se citatom iz Psalma kada kaže: bogovi ste (usp. Ps 82,6; Iv 10,34)“, kazao je vlč. Turalija, dodajući da čovjek mora biti savršen, izvrstan, fantastičan i genijalan u svemu postao da bi bio kao Bog što nije lako.

„Zato je stari i primitivni smrtnik mislio da, ukoliko bi postojalo nekakvo pravilo i propis po kojima bi se ljudi ravnali, mogli bi doseći božansku savršenost. Zbog toga Hebrej traži od Jahve pravila, načela, konstitucije: Kaže mu: – Daj nam zakon, knjigu, udžbenik po kojemu ćemo te nasljedovati, oponašati, kopirati, dešifrirati i biti tebi slični. Tako Bog daje čovjeku Zakon – prvo usmena pravila pa onda i knjigu po kojoj će živjeti kako bi sličio Bogu, kako bi se suobličio s Bogom. Zakon se ispočetka učinio primamljiv i lagan: srce sladi, oči prosvjetljuje, dušu krijepi, kaže Ps 19. Ali, kako je vrijeme odmicalo, Zakon je bivao sve teži, turobniji, neveseliji, tjeskobniji i jezovitiji. Samo rijetki, vrlo rijetki, uspjevali su vjerno, revno, dosljedno i postojano slijediti Božji zakon. Ipak, većina ljudi podbacivala je u tome. U međuvremenu, mnoge manje odredbe koje nisu bile zapisane u knjizi Božjega zakonu, čovjek je sam dodao i tako dodatno otežao i zakomplicirao svoj život i odnos s Bogom“, rekao je dr. Turalija, pojašnjavajući da su se tu „posvađale i razišle dvije velike ljudske osobine: želja i mogućnost“.

„Čovjek želi biti božanstvo, ali njegove mu mogućnosti to konstantno osporavaju. Od toga je časa, da se poslužim rječnikom sv. Pavla, čovjek počeo gledati u zrcalo (usp. Kor 13,12). Drugim riječima, započeo je blefirati, žonglirati, zavoditi sama sebe i druge. Knjiga zakona postala je za mnoge maska, veo, plašt iza kojega se skrivala duboka ljudska pokvarenost, hipokrizija i izopačenost. A za one iskrene Zakon je postao tlaka, ropstvo, mučnina, gušobolja. Nema, dakle, te knjige, ni svete ni profane, ni male ni velike, ni zakona ni propisa koji može učiniti čovjeka savršenim i koji ga može pobožanstveniti“, kazao je vlč. Turalija, ističući da Bog „šalje svojega Sina, Bogočovjeka, da se nesavršeni čovjek preko njega usavrši, da grešnik preko njega postane svet, pobožanstvenjen i bogolik“.

„Sin Božji poslan je da bi se poistovjetio, identificirao sa svakim od nas. Tako Otac, gledajući nesavršenoga i grešnoga mene ili tebe, u meni i tebi motri svojega savršenoga Sina, bez mane, sramote, ljage i grijeha. Zato na krštenju i govorimo: ‘Krista si obukao’. ‘Krista si obukla’. Samo po Sinu mi postajemo savršeni i bogoliki, a nitko ne može doći pred lice Božje, ukoliko nije postigao savršenstvo i bogolikost jer Boga mogu gledati i s njime bivstvovati samo savršena, bogolika bića. Eto zbog čega je teološki opravdano čistilište. Zbog toga je kršćanstvo povlaštena religija, jer ne traži od čovjeka nadljudski napor i teške obveze i pravila da bi se svidio Bogu. Uprege moje su lake – kaže Isus (usp. Mt 11,30). Kod Isusa nema velikog potezanja jer nije robovlasnik, nego čovjekoljubac (usp. Rim 10,13). Njegovim zauzimanjem, naši grijesi jarki kao grimiz i crveni kao purpur, kako kaže prorok Izaija, postaju bijeli poput vune i čisti poput snijega (usp. Iz 1,18). A mi, nesavršena djeca Božja, samo preko Isusa Krista, postajemo savršena i bogolika jer kako sam Isus kaže u Djelima: ono što ja očistim, neka nitko ne naziva nečistim (usp. Dj 11,9)“, podsjetio je vlč. Turalija na riječi Svetoga pisma.

„Pa i kada nam se čini da nam prijeti, i tada nas opominje i upozorava. Isus ne može prijetiti. Jer, gdje ste vidjeli da pravi prijatelj, otac, majka, brat ili sestra prijeti svojemu prijatelju, svojoj djeci, svojoj braći i sestrama. Roditelj kori, upozorava, odgaja, ali roditelj ne maltretira, ne prijeti, ne proganja. Prijatelj, brat i sestra opominju, ali ne osuđuju, ne mrze. I danas u evanđelju (usp. Mt 5,20-26), kada Isus kaže: nećete ući u kraljevstvo Božje, Isus ne prijeti, nego nas urazumljuje kao svojeglavu, inatljivu djecu koja stoje pred izlogom i lakomo, pošto-poto, žele igračku i lutku. Ali, tolika je njegova ljubav prema nama, da će i tada, zajmiti od Oca, kako bi nama ugodio. Nije meni do ljudske nesreće, čuli ste prvo čitanje, nego do sreće, radosti i života (usp. Ez 18). Čime ćemo, mi onda, i kako, uzvratiti Bogu za toliku i silnu ljubav prema nama: Isus nam poručuje: Učite se od mene! Slušajte me! Nasljedujte me! Kako je to lijepo i božanski opisao u Matejevu evanđelju. Kaže: ogladnim li, nahranite me; ožednim li, napojite me; nađem li se stranac, primite me; budem li gol, zaogrnite me; ako obolim, pohodite me; budem li u tamnici, obiđite me (usp. Mt 25,35-36). “Ne skrivajte se od mene, kaže Isus, kada vas budem gledao očima koje traže i trebaju vašu pomoć, jer se ja, opet će ljubazno Isus, u takvim okolnostima nikada ne bih sakrio od vas”, zaključio je dr. Turalija.