Govoreći o razlici vizualne prezentacije i čitanja, dr. Uldier pojasnila je da je svaka vizualna prezentacija biblijskih sadržaja već na neki način i njihova interpretacija, a kad sami čitamo biblijske tekstove vraćamo se izvoru iz kojega je sve poteklo te interpretacije i predodžbe stvaramo sami.

Odgovarajući na pitanje zašto čitati Bibliju, dr. Udier je istaknula da je Biblija jedinstvena, između ostalog i po tome što je vrlo obimna, tako složena i što se može čitati na nebrojeno puno različitih načina. Sigurno je da je čak i oni koji ju čitaju redovito i puno da je u različitim trenucima čitaju na različite načine i čitaju različite dijelove, pojasnila je.

Izdvojila je nekoliko glavnih načina čitanja Biblije. Vjernicima je Biblija sveto štivo. Bibliju je, nadalje moguće čitati i kao povijesno štivo, međutim kao takvu je treba uzimati s rezervom jer neki su njezini dijelovi dragocjeni povijesni izvor, a neki su dijelovi povijesno manje vjerodostojni. Biblija je svakako dokument o kulturi, običajima, životu i vrijednostima vremena i mjesta u kojima je nastajala. Ona sadržava važnu antropološku građu koja podliježe znanstvenoj analizi, što znači da znanstvenici, antropolozi i povjesničari, njezine tekstove ne uzimaju pod gotov groš nego se prema njima odnose s kritičnošću koja je svojstvena svakoj znanosti. Treći način je čitanje Biblije kao književnog štiva. Bez poznavanja biblijskih sadržaja nije moguće razumjeti zapadne književnosti, a isto vrijedi i za druge umjetnosti, rekla je u predavanju dr. Udier.