U koncelebraciji su bili kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa, katedralni župnik don Tomislav Ćubelić i don Ante Mateljan, a đakonirao je don Nikola Šakić. Svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći otpjevao je don Šime Marović.

„Draga braćo i sestre, srdačan vam pozdrav iz povijesne splitske katedrale. Ova katedrala ima simboličnu povezanost s današnjim blagdanom Kristova uskrsnuća. Bila je mauzolej cara Dioklecijana, a danas je hram raspetog i uskrsloga Krista“, rekao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije.

Govoreći o evanđeoskom tekstu nadbiskup je kazao kako je uskrsnuće djelo Božje ljubavi usmjereno prema cijelom čovječanstvu, pojasnivši kako „anđeo hrabri preplašene žene koje su iznenađene događajem uskrsnuća jer je ono strano čovjeku“. „U uskrsnuću slavimo srce naše vjere – Pashu Gospodinovu. Riječ pasha znači prijelaz, prolaz, izlazak, a Pasha Gospodinova je dinamična Božja ljubav koja prati čovjeka kroz cijelu povijest. Nastanak ovoga svijeta je prijelaz iz ničega u stvoreno, iz kaosa u kozmos, iz tame u svjetlo. Ta Božja ljubav prati i Izraelce u izlasku iz egipatskog ropstva. Sva starozavjetna čitanja koja smo čuli imaju svoje usmjerenje, cilj i ostvarenje u toj Pashi, Pashi Isusa Krista“, ustvrdio je.

Posjetio je kako Pavao u Poslanici Rimljanima govori o našoj povezanosti s Gospodinom u smrti i uskrsnuću, istaknuvši „kako se ta povezanost posebno očituje u ovoj noći“. „U noći Vazmenog bdjenja katekumeni su postajali članovi Katoličke Crkve po krštenju, svetoj pričesti i sakramentu potvrde. To je bilo ulaženje u misterij Kristove smrti i uskrsnuća. Krštavali su se uranjajući i u tome možemo vidjeti simboliku pokapanja starog čovjeka u grob uz izlazak u novost života“, nastavio je.

Nadbiskup je poručio kako u obnovi krsnih obećanja želimo, poput Petra, zamoliti Gospodina da nam opere noge i ruke, rekavši: „U obnovi krsnih obećanja želimo svoje krštenje povezati s raspetim i uskrslim Kristom. Želimo svoju potvrdu povezati s Njegovim Duhom koji je tvorac i životvorac. Sada se nalazimo u karanteni i imamo ograničeno kretanje. I kao što se ne možemo bez propusnice kretati, tako ne možemo bez Uskrsloga ući u puninu božanskoga života. On je naša propusnica za nadilaženje ovozemaljske ograničenosti. Zamolimo Ga zbog toga večeras da nam opere noge kako bismo na njih mogli stati i ponovno prohodati dodirujući zemlju. No, za tu zemlju ne smijemo ostati privezani. Hodajmo po njoj, ali vrednujmo je u dimenziji konačnog ostvarenja u uskrsnuću. Potrebno je da nam Gospodin opere i ruke kako bi preko njih naša vjera bila djelatna. Iako se u ovom vremenu ruka ne pruža drugome, preko nje možemo pružiti blizinu i socijalnu osjetljivost onima u potrebi. Podignimo naše ruke prema Gospodinu, povezujući prvu Pashu stvaranja, u kojoj je čovjek stvoren šesti dan, s Pashom novoga stvaranja prvoga dana – uskrsnuća. Mi smo uskrsnula svježina prvoga dana i građani Kristove novosti u našoj sredini“.

„Gospodine, poveži nas u ovoj noći još više s Tobom, kako bismo znali umrijeti zlu. Poveži nas još jače snagom svoga uskrsnuća da budemo svjedoci u ovom vremenu i prostoru, da budemo ljudi prvoga dana u tjednu“, zaključio je.

Nakon homilije mons. Barišić je obavio obred blagoslova vode, a zatim je uslijedila obnova krsnih obećanja. Na samom kraju misnog slavlja Nadbiskup je blagoslovio hranu i svima zaželio sretan Uskrs.