KRAKOVSKI NADBISKUP KARDINAL KAROL WOJTYŁA
POSTAJE PAPA IVAN PAVAO II.

16. listopada 1978.

Prvi susreti s hrvatskim biskupima

Dan 16. listopada 1978. – povijesni je datum za Crkvu i svijet, ali i za hrvatski narod. Toga dana za novoga papu, vrhovnog poglavara Katoličke Crkve, prvi put u povijesti biva izabran jedan Slaven, Poljak – krakovski nadbiskup kardinal Karol Wojtyła. Bila je to velika radost za sve slavenske narode, posebno za poljski narod, koji u novome Papi, svojemu sunarodnjaku, vidi pred cijelim svijetom nagrađenu svoju stoljetnu vjernost Rimokatoličkoj Crkvi i vjeri svojih otaca. To je prvi put da nakon više od četiri stotine godina za Petrova nasljednika na stolici rimskog biskupa biva izabran jedan kardinal netalijanskog podrijetla. Uspon na papinsko prijestolje sina iz jednog slavenskog naroda, za sve te narode koji su u XX. stoljeću označeni zajedničkim iskustvom, značio je veoma mnogo. Slavenski narodi, do tada veoma često prešućivani, ignorirani ili zaboravljani, s papom Wojtyłom izdignuti su iz neopravdana i nepravedna zapostavljanja. A zajednička životna sudbina slavenskih i drugih naroda u komunističkim režimima nadahnutima marksizmom i ateizmom u papi Poljaku, koji je sam prošao i proživio to iskustvo, naišla je na velike nade i očekivanja koja nisu bila uzaludna.

Novi Papa, koji je došao iz krajeva gdje je nekad bila Bijela Hrvatska, od početka svoga pontifikata Hrvatima je posvećivao pozornost, naklonost i ljubav. Ivan Pavao II. očitovao je to u brojnim svojim susretima, govorima, kao i na druge načine. Nakon stoljetnih stradanja kroz koja su Hrvati prolazili u svojoj patničkoj povijesti bila je to velika utjeha za sve, kao i pravi melem na tolike još nezacijeljene rane.

Svečanost ustoličenja novoga pape, Ivana Pavla II., održala se je u Vatikanu, u nedjelju 22. listopada 1978. godine. Trg sv. Petra, obasjan toplim rimskim suncem, bio je ispunjen do posljednjega mjesta tisućama vjernika te crkvenim i državnim delegacijama pristiglima iz cijeloga svijeta.

Na svečanosti početka pontifikata novoga Pape bili su nazočni i predstavnici Crkve u Hrvata: zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić zajedno sa svojim pomoćnim biskupom Đurom Kokšom i đakovačkim biskupom Ćirilom Kosom. Već treći dan nakon svečanosti papa Ivan Pavao II. prima ih u posebnu audijenciju. Bio je to prvi susret novoga Pape s predstavnicima hrvatskog episkopata. Oni su mu tom prigodom predali na poklon dvije monografije: “Lijepa naša” i “Sveti Nikola Tavelić”.

Papa čestita Božić zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću

Uoči svojega prvog Božića papa Ivan Pavao II. šalje božićnu čestitku zagrebačkom nadbiskupu Franji Kuhariću, predsjedniku Biskupske konferencije. Čestitka glasi:

            “Časni naš brate, pozdrav i apostolski blagoslov! Prigodom svečanih božićnih blagdana koji nam dolaze, u kojima se pobožno spominjemo ‘dobrote i čovjekoljublja Gospodina našega Isusa Krista’ (Cf. Tit 3,4), izričemo s radošću kao prvo najbolje želje Tebi i preko Tebe svim biskupima – članovima vaše Biskupske konferencije. Žarko molimo Boga da udijeli obilje svojih darova Tebi i svoj braći u episkopatu što ih spomenusmo, kako bi Crkva u Vašim krajevima jačala i kako bi svakodnevno mogla bogatije i uspješnije ispunjavati spasonosnu zadaću primljenu od Gospodina. Neka apostolski blagoslov, što ga podjeljujemo dušom punom ljubavi Tebi i svim članovima vaše Biskupske konferencije, kao i vjernicima koje kao ordinariji predvode, bude jamstvo tih dobrih želja.ˮ

            Dano u Rimu, kod Svetoga Petra, dne 15. prosinca 1978., prve godine našeg pontifikata.

Papa Ivan Pavao II.

Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, godište LXVI., 1979., br. 1, str. 24 – 25.

Papina zahvala za prve poklone

Preko svoga državnog tajnika kardinala J. Villota Sveti Otac 18. prosinca 1978. zahvaljuje za prvi primljeni poklon što ga je kao Papa dobio od predstavnika Crkve u Hrvata. Brzojav upućen na nadbiskupa Franju Kuharića glasi:

            “Prečasni gospodine! Vrhovnog svećenika Ivana Pavla II. veoma su obradovala dva prekrasno uređena sveska što si mu ih odanim srcem dao 25. listopada na dar zajedno s časnom braćom Ć. Kosom i Đ. Kokšom. Sveti Otac je doista pažljivo pregledao i onaj umjetnički opremljen svezak u kojem se divnim fotografijama prikazuje život, običaji, gradovi, planine, rijeke i brežuljci hrvatskih krajeva – i onaj, ukrašen izvrsnim slikama u kojem se prikazuje život svetog mučenika Nikole Tavelića. Sveti Otac najtoplije zahvaljuje na tako divnom, tako plemenitom i tako dragom dokazu vašeg poštovanja i ljubavi. I dok moli Boga nebeske darove njemu dragoj zagrebačkoj Crkvi, kao zalog svoje dobrohotnosti s mnogo ljubavi podjeljuje Tebi i prečasnoj gospodi Ćirilu Kosu, biskupu đakovačkom, i Tvome pomoćnom biskupu apostolski blagoslov.”

Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, god. LXVI., 1979., br. 1, str. 25 – 26.  

Papa zahvaljuje za izraze odanosti s proslave 50. obljetnice smrti sluge Božjega Ivana Merza

Za blagdan Krista Kralja od 24. do 26. studenoga 1978. u Zagrebu je bila održana svečana proslava 50. obljetnice smrti sluge Božjega Ivana Merza. Proslava je obuhvaćala simpozij o životu i radu sluge Božjega, zatim svečanu koncelebriranu svetu misu u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. A u nedjelju, 26. studenoga na sam blagdan Krista Kralja, održana je svečana akademija u velikoj dvorani Dječačkog sjemeništa na Šalati. S akademije, na kojoj je bilo nazočno oko sedam stotina sudionika, poslan je pozdravni brzojav Svetom Ocu sljedećeg sadržaja:

            “Njegovoj Svetosti Papi Ivanu Pavlu II.! Okupljeni u Zagrebu, u Hrvatskoj, sudionici Simpozija i završne proslave 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza, mladog laika, apostola hrvatske mladeži, u duhu njegove potpune vjernosti, poslušnosti i ljubavi prema Crkvi i Kristovu Namjesniku, šaljemo Vašoj Svetosti izraze naše sinovske odanosti, poslušnosti i ljubavi u očekivanju beatifikacije sluge Božjega za što se molimo. – Sedam stotina sudionika proslave.”

U ime Svetoga Oca državni tajnik kardinal J. Villot poslao je 18. prosinca pisani odgovor na ovaj brzojav nadbiskupu Franji Kuhariću koji glasi:

            “Preuzvišeni gospodine! S nedavno održanog susreta u Zagrebu, kad se slavila 50. obljetnica smrti Ivana Merza, apostola hrvatske mladeži, sedam stotina sudionika poslalo je o tome brzojavnu obavijest odanim srcem Njegovoj Svetosti Ivanu Pavlu II. Sveti Otac, radostan zbog tako divnog dokaza odanosti i uljudnosti srdačno zahvaljuje i blagohotno podjeljuje kao znak nebeskih darova svim sudionicima toga sastanka apostolski blagoslov. Ovo Ti otpisujem po nalogu Svetog Oca i molim Te da ih o tome obavijestiš.”

            Ovom zgodom i ja Te pozdravljam kao najodaniji

+ J. Card. Villot.

Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, god. LXV., 1979., br. 1, str. 26.

U povodu proslave 50. obljetnice smrti sluge Božjega Ivana Merza iste jeseni bilo je organizirano i hodočašće mladih u Rim i to još početkom listopada, prije nego što je bio izabran novi papa, Ivan Pavao II. To uspjelo hodočašće dalo je poticaj te se od tada svake godine organiziralo hodočašće mladih u Rim po uzoru na vjernost sluge Božjega Ivana Merza prema Crkvi i Papi.

Prva božićna čestitka

Prve Papine riječi na hrvatskom u javnosti

Vatikan, 25. prosinca 1978.

Prema drevnom običaju na Božić u podne, nakon svečane svete mise, Sveti Otac se pojavio na glavnoj loži bazilike sv. Petra, odakle je uputio svoju božićnu poruku i blagoslov Urbi et Orbi, gradu Rimu i svijetu. Nakon poruke, a prije blagoslova, Papa je čestitao Božić na raznim jezicima, među njima i na hrvatskom. To je prvi put da novi papa, Ivan Pavao II., javno progovara na jeziku naroda Hrvata, i to čestitkom za Kristovo rođenje, započinjući tako od otajstva Isusova utjelovljenja svoje pozdrave, poruke i govore Hrvatima na njihovu jeziku, na kojem će im se od tada u brojnim prigodama obraćati sve do svoje smrti.

Među 24 jezika, čestitka na hrvatskom bila je na 11. mjestu, a prva među čestitkama na slavenskim jezicima:

            “Sretan Božić i na dobro vam došlo porođenje Isusovo!”

Ins., I., 1978., str. 423