Zbog pandemije koronavirusa ove godine izostala je središnja proslava sv. Bernarda, nebeskog zaštitnika Hrvatske gorske službe spašavanja, u Ogulinu – geografskom središtu Hrvatske, odnosno mjestu gdje je davne 1874. godine niknula misao o potrebi osnutka nacionalnoga hrvatskog planinarskog saveza.

To je ponukalo vrijedne planinare iz župe sv. Ane u Plaškom i sv. Ivana Nepomuka u Saborskom da organiziraju obilježavanje ovog sveca, zaštitnika svih ljubitelja planina i prirode. Misu u čast sv. Bernarda predslavio je u župnoj crkvi sv. Ane u Plaškom župnik don Goran Antunović u društvu načelnika općine Plaški Pere Damjanovića, općinskog vijećnika općine Saborsko Željka Dumenčića, domaćih vjeroučitelja i aktivnih planinara Josipa Anušića i Ivice Klečine te domaćih planinara.

Nakon mise g. Anušić je pročitao tekst o sv. Bernardu.
„Dana 15. lipnja, kao i drugih datuma, u svetačkom kalendaru upisana su imena sv. Vida i sv. Bernarda iz Mentona ili Aoste. Sv. Vid je za nas značajan jer je on zaštitnik naše Riječke metropolije kojoj pripada naša Gospićko-senjska biskupija. Sv. Bernard, zbog kojega smo se mi okupili u ovakvom sastavu i u ovom broju, jest zaštitnik alpinista, planinara, putnika, hodočasnika, skijaša, osoba koje borave i djeluju u planinskim područjima; zaštitnik je Alpa, mnogih mjesta, kapelica, planinarskih društava i bratovština. Kod nas u Hrvatskoj postoje društva koja nose ime ovoga sveca, a po mome saznanju i iskustvu, najsvečanije i najbrojnije ga slave pripadnici HGSS-a i to redovito u kolijevci planinarstva, a to je naš obližnji Ogulin.“

„Sv. Bernard iz Menthona ili Bernard iz Aoste, redovnik augustinac, rođen je oko 1020. u dvorcu Menthon kod Annecyja (danas Menthon-Saint-Bernard). Potomak ugledne savojske plemićke obitelji, studirao je u Parizu filozofiju i pravo. Otac ga je želio bogato oženiti, ali on se opredijelio za duhovno zvanje i pobjegao u Aostu. Svećenik, katedralni arhiđakon u Aosti, gradio je crkve i škole, propovijedao po svojoj biskupiji. Djelovao je više od 40 godina kao misionar u Alpama i mnogim nevjernicima navijestio Evanđelje, Isusa Krista. Ali nije samo pričao i blagoslivljao, krasila su ga praktična djela ljubavi i pokretanje većih graditeljskih pothvata. Ubrzo je postao poznat po podizanju svratišta, odmorišta, gostinjaca i konačišta, utočišta hodočasnicima i putnicima koji su u to vrijeme pješke putovali u Rim, najčešće su to hodočasnici. Obnovio je oko 1050. stari samostan visoko u Alpama, koji je podignut već krajem VIII. stoljeća, a kasnije su ga opustošili i razorili Saraceni. Taj obnovljeni samostan pokazao se neizmjerno korisnim, u vrijeme kad je putovanje preko Alpa ponekad predstavljalo i životnu opasnost. Redovnici toga samostana, augustinskog reda, uzgajali su velike pse bernardince i vježbali ih u traganju za izgubljenim putnicima u mećavi te su mnoge ljude spasili od sigurne smrti. Sveti Bernard proslavio se ne samo kao propovjednik i misionar, već i kao prijatelj siromaha, nevoljnika i putnika. Preminuo je 12. lipnja 1081. ili 1086.“

„Po njemu su nazvani psi bernardinci te dva alpska prijevoja. Veliki Saint Bernard leži na talijansko-švicarskoj granici, u Peninskim Alpama (na 2472 m), u skupini Mt. Blanc, a povezuje švicarski kanton Wallis (Valais) s talijanskom Valle d’Aostom. U blizini prijevoja nalaze se hotel, crkva, knjižnica i znanstveni institut. Tunel koji povezuje Švicarsku i Italiju, dug 6,4 kilometra, otvoren je 1964. Mali Saint Bernard (na 2188 m) leži između Mt. Blanca i Grajskih Alpa, a povezuje francuski departman Savoie s talijanskom Valle d’Aostom.“

„Na današnji dan, 15. lipnja svetim ga je 1681. proglasio papa Inocent XI. Za kojega stoji da je također bio planinar. Još nam je bliži i većina nas pamti papu, sv. Ivana Pavla II. koji je također bio strastveni planinar.“

„Sada već dolazimo do pitanja: zašto ljudi planinare? Tražeći odgovor na ovo pitanje, naići ćemo na mnoge odgovore, pa čak i definicije. Kada upitate nekog planinara ovo pitanja svaki će dati svoj, različiti odgovor. Jedni će reći da planinare zbog zdravlja, i to je najčešći odgovor. Drugi će reći da im se sviđa ekipa s kojom se nalaze i putuju, treći će reći da se oduševljavaju ljepotom prirode, planina, gora i livada, izvora i rijeka, naseljenih mjesta i opustjelih sela, bujne šumske vegetacije ili golih planinskih pejzaža i vrhova. Oni spremniji, nabrojit će sve ovo u jednom dahu ili će jednostavno reći da se dive Božjem stvoru. Mnogi će nadodati da ih posebno raduje, nakon prolivenog znoja i umora tijela, popeti se na vrh, ili doći na neki drugi cilj svoga putovanja, nakon čega mu se otvaraju novi vidici, gledanje poznatih stvari iz neviđenog kuta. Npr. kada se popnemo na Klek, Ogulin nam je skroz drukčiji i ostavlja drukčiji dojam, nego hodati po njegovim ulicama. I naša Kapela je skroz drukčija kada hodamo puteljcima njenih šuma nego kad je gledamo iz kuće ili s ulice. Upravo tu u našoj kapeli, nekoliko puta sam se ushitio, razveselio, pa bih onda pitao ‚Gdje je košara za novac, da ubacim koju kunu?‘ A nabrojiti ne mogu koliko se puta oteo uzdah: ‚Hvala ti Bože!‘“

G. Anušić je zatim predstavio bogatu djelatnost Udruge rekreativaca, planinara i izletnika Mala Kapela. „To je uređenje Vrela Dretulja kao izletišta i odmorišta za mještane i putnike namjernike. To je zatim trasiranje i označavanje, markacija, planinarske staze u Saborskom kojoj smo dali ime Izvor voda i gdje već uz Saborčane organiziramo pohode, već su dva za nama, a treći će biti ove godine, ako Bog dadne. Nismo mi nešto novo tamo otkrili, već smo staze koje Saborčani inače koriste sklopili u jednu zanimljivu cjelinu. Održavanje staze do Gradine. A trenutno je u realizaciji markacija kružne staze u Plaškoj Glavi s polaznom točkom od jezera Ćaba, pa na Blata, okolo Strmca na Gradinu i povratak na Ćabu. Obnavljanje mosta na toku Malog vrela Dretulje, nakon što su s njega pokradeni metalni dijelovi, te održavanje i košenje cijele trase. Raduje nas da je ova dionica često u upotrebi lokalnih šetača i sportaša. Uz sve to značajna je aktivnost popularizacija planinarenja među mladima.“

Proslava sv. Bernarda u Plaškom završena je molitvom sv. Bernardu:

„Sveti Bernarde, daruj nam dio svoje snage da se, kao i ti, koračajući prema vrhu ujedno sve više približavamo dragom Bogu i baštinimo nebesku slavu.“