Donosimo neke naglaske iz predavanja dr. Bošnjakovića.

„Gospodin moj i Bog moj“ – riječi su apostola Tome, našeg blizanca, nakon što je prinio prst i pogledao Isusove ruke ta nakon što je stavio ruku u Isusov bok, žive znakove Isusove patnje. Tek preko osobnog iskustva u susretu s Isusovim ranama Toma ispovijeda svoju vjeru.

U zadnjih 20-ak godina susreli smo se s teškim ranama u Crkvi, među kojima su zlostavljanje maloljetnih osoba i ranjivih odraslih, teže nedosljednosti, pokušaj samo-opravdavanja i želje da se zaštiti vanjsku sliku Crkve, različite zloporabe moći koje se očituju u međuljudskim odnosima te otežavaju živom mističnom Tijelu Kristovu kako bi cjelovitije hodalo u navještaju Radosne vijesti.

Ljudi, vjernici su na različite načine pogođeni zlostavljanjima, zloupotrebama te je potrebno godina i desetljeća, pa možda i cijeli život kako bi osoba postala svjesna posljedica zlostavljanja te isto tako i proces ozdravljenja koji tada započinje, a i on može trajati desetljećima, ili cijeli život, za mnoge i kada počne, već je prekasno.

Razumijevati moć u Crkvi od temeljne je važnosti za suživot svih članova u Crkvi. Htjeti biti najvažniji činjenica je s kojom su se susreli i apostoli sve do toga da žele gromovima „zasuti“ one koji drugačije misle, ili ih pak ne žele primiti.

Moć se očituje u riječi, prostoru, društvu, odnosima, „zarobljenom bogatstvu“, zapovijedi i poslušnosti, odnosno kako se odnosimo prema sebi i drugima s obzirom na ove teme i stvarnosti. Najjača snaga moći jest služenje i „blago vama budete li tako i činili“ govori nam Isus kao nekoć i svojim učenicima (Iv 13,17).

Tijelo pamti (The body keeps the score) naslov je knjige B. van der Kolka u kojem se jasno ističe kako tijelo pamti traume koje je proživjelo. Crkva, Mistično Tijelo Kristovo, pamti rane koje je doživjelo. Htjeti ne vidjeti ranu, htjeti se opravdati, ne pokazati se pred drugima ranjiv, ranjen napadati druge, prozivati druge zbog vlastite ranjenosti i „bolesti“ su procesi koji ne vode k iscjeljenju. Možda i u našem procesu suočavanja sa ranama Crkve su nas zaobišli i svećenik i levita (Lk 10, 29-37) a neki „Samarijanac“ iz medija, ili drugog prostora se zaustavio kod naših rana i pružio pomoć.

Trajalo je vrijeme osvještavanja i napokon zajedničkog napora u zaštiti ranjivih osoba u Crkvi, ali ujedno i samog Tijela Kristova. Potrebno nam je ulje suosjećanja što zacjeljuje rane i vino radosti što oporavlja klonuli duh.

Biti sposoban razlučiti u vlastitoj savjesti i srcu kako činiti dobro a izbjegavati zlo jedan je od većih darova i sposobnosti (1 Kr 3,9), što pak prolazi kroz žeravicu boli i ljubavi (Iv 18, 18; Iv 21,9) i suočavanja s vlastitim propustima. Zajedno sa svojom braćom Juda je prodao svoga brata Jišmaelcima a kićenu (Post 37) haljinu nose ocu i govore mu Prosudi (הַכֶּר־נָ֔א) je li ovo haljina tvoga sina, da bi istim riječima već u sljedećem poglavlju (Post 38) Judi isto to pitanje postavila Tamara, snaha Judina, koja je začela Judino dijete, nakon smrti dvojice Judinih sinova, a on prozivajući je bludnicom, začuo od nje riječi Prosudi (הַכֶּר־נָ֔א) čiji li je ovo pečatnjak o vrpci i ovaj štap, na što Juda ogovori Ona je pravednija nego ja.

Osuditi druge pokušavajući prikriti vlastiti pogreške i rane kratkoročni je proces i ne vodi k zdravlju i „čistoj“ savjesti. Priznati pogrešku i tražiti oprost put je iz ropstva u slobodu, koji nekada traje cijelu jednu generaciju.

Tema Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama koja se 25. kolovoza održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu na zagrebačkom Kaptolu u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja RH je „Doticaji s ranjivošću u vjeroučiteljskom pozivu“.

Doc. dr. sc. Josip Bošnjaković je svećenik, psiholog i psihoterapeut-transakcijski analitičar. Docent je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Voditelj je bračnih i obiteljskih savjetovališta te Savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Pri Savjetovalištu provodi psihoterapiju s pojedincima i bračnim parovima, te je voditelj različitih projekata usmjerenih na dobro pojedinca, obitelji te ranjivih skupina. U svom doktorskom istraživanju bavio se temom adolescenata odraslih u ratnim i poratnim okolnostima.

U znanstvenim i stručnim istraživanjima kao i radu nastavlja se baviti tematikom koja se odnosi na obitelj te temama koje su usko vezano uz savjetovanje i psihoterapiju (empatija, suosjećanje, milosrđe), kao i temama zaštite i dobrobiti maloljetnika i ranjivih odraslih u Katoličkoj Crkvi. Vanjski je suradnik u bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Autor je više znanstvenih i stručnih članaka iz spomenutih područja. Predsjednik je Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja.