Čitanja: Iz 61,1-3a.6a.8b-9; Otk 1,5-8; Lk 4,16-21;

Predraga braćo biskupi, prezbiteri i đakoni;
dragi redovnici i časne sestre redovnice;
bogoslovi i sjemeništarci;
redovnički kandidati i kandidatice;
draga braćo i sestre u vjeri!

1. Ovogodišnju Misu posvete ulja slavimo u ozračju Svećeničke godine. Draga braćo u Kristovu svećeništvu, zahvaljujem Gospodinu za ovaj susret našega zajedništva na dan kad slavimo ustanovu Euharistije i svećeništva te vas sve zajedno od srca rado pozdravljam.
Draga braćo biskupi i svećenici, ovdje izričem hvalu Bogu za vaš diskretan, ustrajan i kreativan rad koji je ponekad zaliven suzama duše koje samo Bog vidi. Divim se, zajedno s brojnim vjernicima, vašem služenju koje je često kušano otporom okoline koja svećeničko djelovanje izlaže iskušenjima zamora i malodušnosti. Ali uvijek imajte na pameti da je vaše svakodnevno svećeničko zauzimanje dragocjeno u Božjim očima.
Kao vaš nadbiskup zahvaljujem vam na svemu što činite da povjereni vam narod upozna i prihvati Krista i njegov put spasenja. Zahvaljujem vam na strpljivosti kojom susrećete povjerene vam vjernike, za svaki znak pažnje i pastoralne ljubavi koje im iskazujete. Hvala vam za predan rad s djecom i mladima, za ustrajno motiviranje vjernika za preuzimanje odgovornosti i uloge koja im u Crkvi pripada, posebno u župnoj zajednici, za promicanje karitativnog djelovanja u svojoj sredini, za brigu o crkvenim objektima. Hvala vam za molitve i žrtve koje, zajedno s Kristom, prinosite Bogu za one kojima služite, hvala vam i za nastojanja oko mnogih naizgled malih stvari kojima je protkan vaš konkretan život u župi i na drugim mjestima crkvenih službi.
Dok vam, draga braćo u svećeništvu, iskazujem svoje priznanje i divljenje, potičem vas da danas i ovih dana u svojim srcima oživite zahvalnost za dar svećeništva te za razumijevanje i solidarnost koju stalno nalazimo kod naših vjernika. Zar nismo toliko puta zadivljeni ljubavlju i potporom onih koji nam pomažu u našem radu. Stoga smo pozvani neprestano zahvaljivati Bogu za dar takvih ljudi bez kojih bi naše svećeničko poslanje bilo teško izvršavati.

2. U mislima i molitvama povezani smo sada sa Svetim Ocem Benediktom XVI. Njemu posebno zahvaljujemo za ovu Svećeničku godinu, koju je proglasio u lipnju prošle godine u povodu 150. obljetnice smrti svetog Ivana Marije Vianneya. “Svećeništvo je ljubav Isusova srca” – običavao je u svojoj jednostavnosti govoriti sveti arški župnik. “Taj dirljivi izraz omogućuje nam prije svega s nježnošću i zahvalnošću spomenuti se neprocjenjivog dara kojeg svećenici predstavljaju ne samo za Crkvu, već i za samo čovječanstvo. Mislim na sve one prezbitere koji vjernicima i čitavom svijetu ponizno i svakodnevno nude Kristove riječi i geste, nastojeći se sjediniti s Njim u svojim mislima, volji, osjećajima i čitavim svojim životom. Kako im ne odati priznanje za njihove apostolske napore, njihovo neumorno i samozatajno služenje, njihovu ljubav kojom teže zagrliti sve? I kako ne pohvaliti vjernu odvažnost tolikih svećenika koji usprkos svim poteškoćama i nerazumijevanju ostaju vjerni svojem pozivu biti Kristovi prijatelji, koje je on po imenu pozvao, sebi odabrao i poslao?” (Benedikt XVI., Pismo uz proglašenje Svećeničke godine).
Ovih dana želimo očitovati molitvenu i javnu blizinu te podršku Svetom Ocu. Zahvalni Bogu za Petrovu službu, koju s izvrsnim darom mudrosti i hrabrosti obavlja u Crkvi i svijetu, molimo da ga Svemogući jača i brani od svih nasrtaja neprijatelja.
Papi Benediktu XVI. zahvaljujemo i za dva posebna dara Crkvi u hrvatskom narodu, za dvije nove biskupije: Sisačku i Bjelovarsko-križevačku. Danas su svećenici tih biskupija okupljeni oko svojih novih pastira u katedralama u Sisku i Bjelovaru. Radujemo se novoj stvarnosti koja počinje živjeti na području dosadašnje Zagrebačke nadbiskupije.
U subotu, 20. lipnja prošle godina u našoj su katedrali zaređeni ovi dijecezanski svećenici: Ante Barišić, Krunoslav Brunović, Branimir Budinski, Anđelko Katanec, Anđelo Maly, Tomislav Škender, Ivan Valentić i Marko Vuković. Njima se radujemo te njih, kao i đakone koji se pripremaju za svećeničko ređenje u lipnju ove godine, pratimo svojim molitvama i podrškom.
U ovoj misi Bogu preporučujemo i preminulu našu subraću, a posebno one koje je Gospodar života pozvao k sebi nakon prošlog Velikog četvrtka, a to su prečasna subraća u svećeništvu: Vladimir Zagorac, Stjepan Jakopović, Velimir Čapek, Stjepan Vuglovečki, Matija Vlahovec i Ivan Tilšer. Njih preporučimo Božjem milosrđu, a žarkim molitvama pratimo i onu svoju braću koja su u posebnim poteškoćama, kao i onu koja su posustala u svećeničkoj službi te više nemaju snage obnavljati svoja svećenička obećanja.

3. Uspostava dviju novih biskupija na području dosadašnje Zagrebačke nadbiskupije postavlja i pred našu dijecezu nove izazove i zadatke. Na organizacijskom planu potrebno je neke dekanate priključiti drugim arhiđakonatima, nadalje eventualno osnovati još jedan arhiđakonat, a još uvijek ostaje potreba osnivanja više novih župa na širem području grada Zagreba.
Priprema za Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije je na završetku svog rada i zadatka. U drugom dijelu pripremnog razdoblja malo smo usporili taj proces zbog pripreme i uspostave novih biskupija. Budući da je taj posao završen, sada trebamo ubrzati neposrednu pripremu za samo odvijanje Sinode.
Nadbiskupija u novim granicama treba iznutra uspostaviti i razvijati novi dinamizam crkvenog zajedništva sukladno potrebama pastorala i zahtjevima vremena. Sluga Božji Ivan Pavao II. na početku trećega tisućljeća pozvao je sve nas da napravimo od Crkve dom i školu zajedništva (usp. NMI, 43). To je veliki izazov na koji moramo odgovoriti želimo li biti vjerni Božjem planu i očekivanju ljudi našega vremena. Potrebno je gajiti i širiti prostore zajedništva na svim razinama crkvenoga života: u odnosima među zaređenim službenicima, između pastira i čitavog Božjeg naroda, između klera i redovnika, između udruga i crkvenih pokreta.
Samo svećeništvo u sebi očituje jaku crtu zajedničarske naravi, jer se svećenička služba može ispuniti samo kao “zajedničko djelo”. Za svećeničku službu bitan je odnos prezbitera sa svojim biskupom, kao i odnos prezbitera s drugim prezbiterima, te s vjernicima laicima. O tome ovisi i samo shvaćanje te življenje svećeničkog identiteta. Uzor svakom istinskom zajedništvu među kršćanima je zajedništvo božanskih osoba u Presvetom Trojstvu.

4. Draga braćo, zajedništvo među svećenicima, kako među prezbiterima, tako i ono između prezbitera i biskupa, proistječe iz Kristove ljubavi. Imamo toliko divnih primjera u našoj Nadbiskupiji među kojima se ističu svjedočanstva svećeničkoga zajedništva u vremenu progonstva naše Crkve, kada su svećenici živjeli blizinu s blaženim Alojzijem Stepincem. Njihovo jedinstvo bilo je presudno u teškim trenucima naše Crkve. Ti uzori neka budu uvijek pred nama, ne samo da bismo im se divili i njima se ponosili, nego da ih i nasljedujemo u današnjim okolnostima crkvenoga života.
Svesrdno preporučujem i pozivam sve svećenike na nacionalno svećeničko hodočašće koje se u programu Svećeničke godine održava u Zagrebu u četvrtak, 15. travnja ove godine. Kako sam vam pisao u pismu od 23. ožujka ove godine: “Taj događaj na nacionalnoj razini u prvi plan stavlja dva svećenička uzora: na prvome mjestu blaženoga Alojzija, o 50. obljetnici njegove mučeničke smrti, te o. Antu Antića. U njihovim se životima zrcali geslo Svećeničke godine: Kristova vjernost – svećenikova vjernost, a po njihovoj svjedočkoj i duhovnoj snazi i mi se želimo ojačati u darovanome pozivu, koji traži cijeloga čovjeka, njegovu predanost koja živi od pouzdanja u Boga i koja se nesebično daruje drugima”.
U vazmenom vremenu ove Svećeničke godine želim se susresti sa svim svećenicima naše Nadbiskupije u manjim skupinama. Susreti će se održati na dekanatskoj razini u Nadbiskupskom dvoru. Vlč. Nadbiskupski tajnik će s prečasnim dekanima pojedinačno dogovoriti dan i sat susreta.
Draga braćo u svećeništvu, ova Svećenička godina neka nam svima bude poticaj i povod da još više razvijamo duhovnost zajedništva među svećenicima te da izbjegavamo sve ono što se protivi zajedništvu.

5. Braćo svećenici, vjerujem kako u svojim srcima osjećate posebnu zahvalnost Kristu što vas je učinio dionicima svoga svećeništva. Uvjeren sam da sve poteškoće i svi križevi svećeničkoga života ne mogu zasjeniti ni potamniti radost zbog uzvišenog poziva i službe koju smo od Krista primili. Naime, Duh Sveti je opečatio našu dušu kako bismo bili vidljivi znaci Krista Svećenika. Zauvijek označeni Duhom Svetim poslani smo biti glasnicima Evanđelja svim ljudima sve do nakraj zemlje.
Gdje je taj kraj zemlje o kojem govori Isus? Zasigurno tu je riječ o prostornim granicama svijeta, ali i o duhovnim, tajanstvenim i neistraženim granicama svakoga čovjeka. One označuju mnogobrojne i nikad potpuno istražene putove ljudskoga života. Nasuprot širokim i složenim granicama tih područja, često se osjećamo neprikladnima, ponekad i prestrašenima, jer izgledaju kao da ih riječi evanđeoskog navještaja ne mogu obuhvatiti.
Možda nas ponekad, dragi prijatelji, obuzimaju i sumnje, ali Isusova riječ Pavlu, neodlučnom i zbunjenom prilikama u Korintu, danas govori i svakome od nas: “Ne boj se, nego govori i nedaj se ušutkati! Ta ja sam s tobom” (Dj 18,9).
To je odgovor, dragi svećenici, koji želimo svom dušom prihvatiti u ovom svečanom slavlju. Bez obzira na današnje poteškoće i probleme, čovjek je uvijek isti. Ljudi su to, koje poznajete jer živite u njihovoj blizini, susrećete ih i slušate srcem pastira, ljudi s kojima dijelite trenutke radosti i žalosti, njihove probleme vezane uz posao, stanovanje, zdravlje i budućnost. Oni očekuju od vas riječ nade i ohrabrenja.
Imamo li mi odgovore na njihova pitanja? Ako imamo, jesu li ti odgovori naši? Vi znate da to mogu biti samo riječi Isusova evanđelja. One govore o spasenju duše, o vječnom životu, o ljepoti istinske slobode i prave ljubavi. One izviru iz Božjeg srca, postaju tijelo u Kristu, nastanjuju se u Crkvi koja je majka i učiteljica. One nas ne odvraćaju od sadašnjosti u ime budućnosti, od zemlje u ime neba, od vremena u ime vječnosti. Budući da su to riječi Božje, one govore čovjekovom srcu, daju smisao svakidašnjim događajima, potiču ljudsku odgovornost.

6. Ako riječi proroka Izaije posvješćuju i jačaju naše povjerenje u službi navjestitelja Radosne vijesti u današnjem svijetu, zaziv pripjevnog psalma: “O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka”, podsjeća nas kako naš život treba uvijek pratiti molitva hvale Bogu. Molitva hvale proizlazi iz srca koje poznaje Boga ljubavi, Boga koji je naš istinski Prijatelj, naša Sudbina, Onaj koji nas je izabrao da bismo s njim surađivali u djelu spasenja.
Braćo svećenici, znamo dobro da se tu ne radi o nečemu, nego o Nekomu. Zbog toga nezamjenjivi izvor ovoga “spomena”, naša je svećenička molitva. Iz intimnog prostora našega srca, rađa se trajna molitva hvale, koja daje plodnost našoj službi i našem životu. Samo u svjetlu vjere, naime, spoznajemo da i naše ljudske nedostatnosti, granice naše životne dobi, kao i pastoralne poteškoće, te možebitna neshvaćanja, mogu biti pravi apostolat, dobro sjeme koje Gospodin sije u duše ljudi. Kada pak slabi pogled vjere i naša služba postaje mlaka te gubi polet, tada se počinje sve prosuđivati, i događaje i ljude, samo ljudskim kriterijima, a nad našu se dušu spušta veo žalosti i nesnalaženja.

7. Draga braćo, zahvalimo Isusu Kristu koji nas je pozvao u svećeništvo te obnovimo svoje pouzdanje zajedno s obećanjima koja smo položili u biskupove ruke na dan svoga ređenja. Naši vjernici obraćaju se svećenicima, jer žele u njima ‘prepoznati’ Krista. Veliku potrebu za tim osjećaju poglavito mladi, koje Krist trajno privlači k sebi, kako bi ih učinio svojim prijateljima i kako bi predložio pojedincima da se potpuno posvete službi u Crkvi. Neće u Crkvi nedostajati poziva, ako budemo sveti, radosni i oduševljeni u vršenju svećeničke službe.
Svećenik ‘osvojen’ Kristom, lakše će ‘osvojiti’ druge da se odluče krenuti istim putem. Stoga, draga braćo u svećeništvu, danas molimo Gospodina da nas učini svetijima, velikodušnijima i oduševljenijima u vršenju svećeničke službe. Molimo Gospodina da nas učini pastirima po svome srcu, da bismo bili svećenici kojima su usta ispunjena radošću Evanđelja, a ruke djelima pastoralne ljubavi.
A vi, predragi vjernici, poduprite svoje svećenike molitvom da mogu vjerno izvršiti poslanje koje im je Krist povjerio. Neka sve nas na tom putu prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije. Amen.