Dr. Zečević je predstavio isprepletenost slike Crkve, kršćanskog propovjednika i Pavla kao mudrog graditelja, razlažući „zašto je Pavao bio mudri graditelj, koji je kriterij mudrosti. Je li zato što je bio dobar govornik ili zbog nečeg drugog“. Predavač je govorio kako se kršćanska mudrost očituje u radu propovjednika koji su nakon Pavla došli u Korint, istaknuvši: „Mudri kršćanski propovjednici djeluju u skladu s voljom Božjom i u skladu s Božjom mudrošću s križa“. 

Da bi se shvatilo u kakvim je okolnostima nastala Pavlova poruka o pravim osobinama propovjednika, predavač je opisao zanimljive značajke Korinta. „Korint je bio veliko trgovačko središte u Rimskom carstvu na lijepom zemljopisnom položaju, gdje se odvijala trgovina između Istoka i Zapada. Taj kontekst je jako bitan jer je tu došlo razno stanovništvo, s Istoka i Zapada. Bilo je područje religijskog kulturnog sinkretizma. Trećina građana su bili slobodnjaci, trećina robovi i slobodni. Stručnjaci kažu da je tu bila prilika za napredovanje kao nigdje drugdje u Rimskom carstvu“, rekao je dr. Zečević, dodavši kako je na mentalitet kršćanske zajednice u Korintu utjecao trgovački i konkurentski mentalitet, s neuobičajenom mogućnošću napredovanja. Crkva u Korintu bila je sastavljena od kršćana podrijetlom Grka, Rimljana, Židova, bogatih, siromašnih.

Tekst o pravoj ulozi propovjednika i Kristu kao glavnom temelju nalazi se unutar prva četiri poglavlja u Poslanici Korinćanima koju je Pavao napisao 53. do 55. godine kršćanskoj zajednici ili zajednicama u Korintu. „Vjerojatno je tamo bilo više kršćanskih Crkvi zbog kapaciteta. Bilo je nemoguće primiti oko 200 kršćana u kući koja je mogla primiti 40 ljudi“, rekao je predavač. Pavlova uloga u korintskoj zajednici predstavlja njegov apostolski doprinos cijeloj univerzalnoj Crkvi. 

Prva poslanica Korinćanima 3,10, gdje se nalazi termin ‘mudri graditelj’ je unutar cjeline koja govori o Crkvi i o pravoj ulozi kršćanskih propovjednika. „Po milosti Božjoj koja mi je dana, ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi nadoziđuje. Ali svaki neka pazi kako nadoziđuje, jer nitko ne može postaviti drugog temelja osim onoga koji je postavljen, a to je Isus Krist“ (1Kor 3,10-11). 

„Širi kontekst toga dijela u poslanici je unutar prva četiri poglavlja koja se bave podjelama. Bitno je znati što se događalo u Korintu. Dogodile su se podjele unutar Crkve na temelju privrženosti različitim propovjednicima oko kojih su se stvarali kultovi ličnosti. Tu je stavljen u pitanje jedinstveni Kristov temelj Crkve. Jedini pravi temelj Crkve može biti Krist bez kojega Crkva, okupljena zajednica, prestaje biti Crkva“, upozorio je dr. Zečević, istaknuvši da je „unutar te zajednice došlo do pojave propovjednika, pa i članova korintske zajednice, koji su se smatrali pametnijima, mudrijima od drugih. Počeli su promatrati kršćanstvo kao novu verziju Božje mudrosti, božanske mudrosti više u grčkom dualističkom smislu oslobođenja duše od tamnice tijela, u smislu uskrsnuća već u ovom životu, gdje nije potrebno tjelesno uskrsnuće“. 

„Imali su krivu viziju kršćanstva kao samo jedne od mnogih, ali nove i moćne božanske mudrosti koja ih je već ovdje spašavala. Na temelju tog kriterija, na temelju toga koji propovjednik ih je bolje uvodio u tajne mogućnosti sadašnjeg spasenja, kršćani iz Korinta počeli su ocjenjivati propovjednike. No, Pavao im kasnije kaže da treba čekati posljednji Božji sud koji će dokazati tko je bio pravi propovjednik. Pravi kršćanski propovjednik naviješta Krista Raspetoga, pravo, autentično Evanđelje“, istaknuo je dr. Zečević, spomenuvši da se tu raspravlja i o ulozi kršćanskih misionara. 

Bliži kontekst govora o pravoj ulozi propovjednika je u 1 Kor 3,10-17. „U retcima 5-17 je šira cjelina koja Crkvu gleda prije svega kao Božju tvorevinu, kao polje, zgradu, hram i govori da je Krist jedini temelj Crkve. Nakon Pavla koji je u povijesnom smislu postavio Kristov temelj propovijedanjem, uloga propovjednika je da nastave nazidavati Crkvu na tom istom Kristo-temelju. Pavao jasno govori da je Crkva Božja tvorevina i da je prvi arhitekt Bog koji je postavio Kristo-temelj kao temelj Crkve, u vječnom smislu“, istaknuo je dr. Zečević. 

„Prema Pavlu u 1 Kor, saznajemo da je kršćanska mudrost mudrost križa. Ili, mudrost s križa. Božja mudrost koja se očitovala u evanđelju, u osobi Krista raspetoga i uskrsloga“, naglasio je dr. Zečević, citirajući dalje govor o istinskoj mudrosti. „Nitko neka se ne vara ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu. Neka bude lud, da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: ‘On hvata mudre u njihovom lukavstvu’. I opet: ‘Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne’“ (1 Kor 3,18-20). 

„Dakle, Pavao onima u zajednici koje bi mogli nazvati tražiteljima mudrosti izvan kršćanstva, kaže da unose previše svjetske lažne mudrosti, temeljene na društvenom okružju. Potraga za mudrosti očituje zapravo njihovu potragu za boljom pozicijom u društvu, za novcima itd. Tako su počeli krivo gledati kršćanstvo. Kitili su se svjetskom mudrošću za koju su mislili da će ih spasiti na ovom svijetu. Pavao im nastoji dokazati da je njihova mudrost zapravo ludost i da je jedina prava, istinska kršćanska Božja mudrost – mudrost križa. Da će se to očitovati, da je spasenje budući događaj i da će se i djelo svakog kršćanskog propovjednika očitovati u posljednji dan“, rekao je dr. Zečević.

Pavao Crkvu kristološki definira. „Okupljena zajednica je Crkva ako je okupljena oko Krista, ako je Krist temelj. Izvor Pavlove mudrosti je Pavlov apostolski poziv i djelovanje u skladu s milošću Božjom i Božjom mudrošću. Milost Božja je jedan od glavnih kriterija kako trebaju djelovati svi propovjednici nakon Pavla. Bog je pravi arhitekt Crkve jer je on postavio vječni temelj Crkve – Isusa Krista. Pavao se s pravom može zvati mudri graditelj, osnivač Crkve u Korintu, jer je svojim pionirskim propovijedanjem postavio povijesni temelj te Crkve. To su Evanđelje i Krist raspeti koji je objava Božje mudrosti, istinska Božja mudrost, jedini pravi temelj Crkve. Bez njega okupljena zajednica prestaje biti Crkva. To je i kriterij mudrosti za svakog kršćanina“, poručio je dr. Zečević.

„Mudri kršćanski korintski propovjednici nastavljaju propovijedati autentično, čisto evanđelje Krista raspetoga i uskrsloga, nadoziđujući na jedinstvenom Kristo-temelju. Nemudri korintski propovjednici iskrivljuju autentično evanđelje Krista raspetoga. Pavao nastoji ispraviti krive slike propovjednika boreći se protiv kultova ličnosti, zbog čega su se stvorile podjele i objasniti da pravi i mudri propovjednici djeluju u skladu s Božjom milošću i mudrošću s križa. Pavao se bori protiv iskrivljavanja autentičnog evanđelja Krista raspetoga, protiv uvođenja svjetovne mudrosti i naglašava da se prava mudrost krije u Kristu raspetome“, rekao je predavač, upozorivši da „mudri propovjednici ne nadoziđuju na temelju vlastitog, elitističkog i spiritualnog stanja. Nisu u potrazi za nečim što je samo za njih bitno, da oni mogu sebe naglasiti i da stavljaju sebe u centar propovijedanja. Misionarsko djelo nemudrih propovjednika koji se uzdaju u svjetsku, umjesto u Božju mudrost će propasti, ali oni će biti spašeni“, rekao je dr. Zečević. 

Iako, u 1Kor 3, 16-17, Pavao kaže da propovjednici koji razaraju Crkvu svojim podjelama, ugrožavajući temelj Crkve, oni time ugrožavaju čak i svoje spasenje: „Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko upropašćuje hram Božji, njega će Bog upropastiti, jer je svet hram Božji, a taj ste vi“. Pavao time kaže i da je Crkva sveti Božji hram. Zajednica u kojoj prebiva Duh Sveti predstavlja živi Božji hram.

Osim krive slike propovjednika i iskrivljavanja evanđelja, u Korintu su neki kršćanstvo kompromitirali sa helenističko židovskim dualizmom, nametanjem zakona ispred spasenja po Kristu.  „Neki članovi Crkve u Korintu vjerovali su da su već po krštenju dobili posebnu vrstu mudrosti i superioran duh pa su već za zemaljskog života bili besmrtni i slobodni te ne treba uskrsnuće“, rekao je dr. Zečević.   

„Pavao naglašava da je Crkva kristološki utemeljena, kristocentrična. Bez kristološkog temelja Crkva više nije Crkva. Pavao je mudri graditelj i na temelju svog apostolskog poziva i zato što ga je Bog pozvao na to. Pavao objašnjava razliku između istinske, Božje, kršćanske mudrosti s križa i lažne svjetske i ljudske mudrosti. Govori mudrim i nemudrim propovjednicima. Nemudri propovjednici dodaju i iskrivljuju evanđelje s lažnom svjetskom mudrošću“, upozorio je dr. Zečević. 

Tekst 1Kor 3,10-17 počinje riječju ‘Božja milost’ a završava s ‘Božji sveti hram’. To je teološka inkluzija. „Pneumatološki kriterij je jamac Božje prisutnosti i posvećivanja jedinstva Crkve. Vidi se rađanje trinitarne ekleziologije kod Pavla, svaka osoba Presvetog Trojstva ima ulogu unutar Crkve.  Pavao je bio mudar i jer je prepoznao prednosti urbanog društva Rimskog carstva te njegovu dobru prometnu i trgovačku povezanost. Kao važno trgovačko raskrižje Rimskog carstva i domaćin igara, Korint je bio velika metropola. Njegovi stanovnici živjeli su s različitim kulturama, religijama i nacijama. Unatoč opasnosti religijskog i kulturnog sinkretizma, Pavao je primijetio pogodnosti toga grada za širenje evanđelja. Zato je izabrao Korint kao jedan od centara evangelizacije, kasnije je širio evanđelje i u drugim dijelovima carstva. Mnogi stručnjaci smatraju da je kršćanstvo, pogotovo Pavlove provenijencije, urbani pokret nakon početnog zamaha u Palestini koji se razvio i širio ponajviše iz velikih gradova poput Korinta, a postali su centri evangelizacije jer su pružali mobilnost, pokretljivost za brzi rast i širenje kršćanstva po cijelom svijetu“, zaključio je dr. Tomislav Zečević, poručivši: „Kršćanska mudrost, pa i Pavlova mudrost, naša mudrost, mudrost ostalih propovjednika je Božja mudrost s križa“.