Rijeka: Teološko-pastoralni seminar za svećenike i redovnike
Teološko-pastoralni seminar za svećenike Riječke metropolije
Pandemija Covid-19 zasigurno je bila jedan od razloga koji je utjecao na izbor teme Teološko-pastoralnog seminara za svećenike i redovnike Riječke metropolije. Seminar pod naslovom „Briga za zdravlje i kvaliteta života kao teološko-pastoralni imperativ“ održan je 28. rujna u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci u organizaciji Visoke bogoslovne škole.
Unutar vremena i društva u kojem se tjelesno zdravlje postavlja gotovo kao apsolutna vrijednost, pandemija Covid-19 ljudski je rod suočila s ranjivošću tjelesnog zdravlja i postala kulturni fenomen s brojnim društvenim posljedicama. One su bile vidljive i na samom seminaru koji je održan sa znatno manje sudionika no inače i u skraćenom obliku, ali na njega su ipak došli biskupi metropolije, riječki nadbiskup Ivan Devčić, krčki biskup Ivica Petanjak i gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Tema TPS-a dalje će biti razrađivana na skupovima svećenika Riječke metropolije tijekom pastoralne godine.
„Kada govorimo o zdravlju uglavnom prvo pomislimo na tjelesno zdravlje, ali nama svećenicima kao i vjernicima jednako je važno i duhovno zdravlje“, rekao je na početku susreta riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. „Moramo imati na umu i jedan i drugi aspekt zdravlja jer su neraskidivo povezani. Moramo se zapitati kako molimo, svjedočimo ljubav prema bližnjemu, podučavamo o sakramentima, prenosimo duhovnost. Sve su to važni aspekti duhovnog zdravlja“, rekao je nadbiskup.
Dr. Nikola Vranješ govorio je o zdravlju kao kvaliteti života iz teološko-pastoralne perspektive. „Tema kvalitete života nije baš prisutna u teologiji i pastoralu, za razliku od civilnog društva u kojemu se gotovo apsolutizira i prikazuje kao vrhovno dobro“, rekao je. Dr. Vranješ je objasnio kako teologija zdravlje shvaća kao Božju pomoć u služenju i ostvarivanju svojega poslanja. Zdravlje tako u teologiji nije apsolutna vrijednost, ono se uvijek promatra u kontekstu spasenja. „Ne treba ga panično tražiti, kao niti zanemarivati. Zdravlje i kvalitetan život kojeg Bog želi za nas potrebno je uklopiti u cjelinu koju nazivamo spasenje“. Objasnio je da čovjek da bi vodio kvalitetan život mora ga živjeti u svim svojim sastavnicama: tjelesnoj, kulturnoj i duhovnoj. „Mnogi još uvijek pod pojmom kvalitete života podrazumijevaju ono osnovno: odmor, hranu i higijenu. No, čovjek je i kulturno i duhovno biće. Ne bi trebao zanemarivati i sve pozitivne aspekte kulture u kojoj živi, kao npr. glazbu, film ili bavljenje sportom, kao niti svoju duhovnu sastavnicu“.
Mr. Maksimilijan Buždon dao je svećenicima korisne smjernice kako se brinuti o zdravlju, odnosno kvaliteti života. Ona je usmjerena na cjelovitu ljudsku osobu. „Zbog toga je svećeniku važno obratiti pažnju na duhovni život, odmor, socijalnu podršku i tjelesnu aktivnost. To su sve zaštitni faktori zdravlja“, objasnio je. „Svećenik se brine ne samo za svoje zdravlje nego i za zdravlje drugih, posebno se to očituje u sakramentima ispovijedi i bolesničkog pomazanja“, dodao je mr. Buždon.
O pojmu zdravlja u bibliji govorio je dr. Tomislav Zečević istaknuvši da u biblijskom smislu čovjekovo zdravlje nije potpuno ako nije pronašao svoje mjesto i poslanje koje mu je Bog odredio. O zastupljenosti teme zdravlja u školskom vjeronauku govorila je predstojnica Katehetskog ureda Riječke nadbiskupije dr. Ksenija Rukavina Kovačević. Ustvrdila je da je poučavanje o zdravlju važan dio razvoja i učenja čovjeka iako izravnih sadržaja u vjeronauku nema mnogo što otvara prostora za njihovo povećanje. „Zdravlje je međupredmetna školska tema, a vjeronauk je jedan od predmeta koji se njome bavi“, rekla je predstojnica objasnivši da se o zdravlju u nastavnom programu govori kao o odgovornosti prema sebi, drugima i prirodi.
O utjecaju askeze i duhovnosti na zdravlje govorili su dr. Franjo Mijatović i dr. Natalija Bogović. Dr. Mijatović je govoreći o askezi kao vježbi ustvrdio da je ona nužna jer bez vježbanja nije moguć uspjeh. „Cilj je kršćanske askeze biti suveren nad sobom i kao takav služiti drugima“, rekao je. Odnos duhovnosti i stresa obrnuto je proporcionalan, naime duhovnost može pomoći u suočavanju sa stresom, objasnila je dr. Bogović. „Cilj kršćanske duhovnosti je susret s Kristom. Taj susret može čovjeku dati smjer i motivaciju koji pomažu da se čovjek uspije bolje nositi sa stresom“.
S tim se složio i mr. Đuliano Trdić u posljednjem izlaganju govoreći o sindromu „burnout-a“, izgaranja na poslu koje može biti opasno po zdravlje i život. „Taj fenomen pretjeranog rada, profesionalnog sagorijevanja, izraženiji je kod istočnih kultura, u Japanu, Koreji i Kini, ali može se i kod nas dogoditi. Posebno se to odnosi na svećenike“, rekao je mr. Trdić. „Tu je za svećenika važna razina duhovnosti, ona je protektivni faktor. Važna je i molitva, dokazano je da što više netko moli toliko kod njega opada razina stresa“, zaključio je mr. Trdić.
