Trilj, (IKA) – Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Jakov Dragušica pokopan je u srijedu 18. srpnja u rodnoj župi sv. Mihovila u Trilju. Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, generalnim vikarom nadbiskupije Miroslavom Vidovićem, dekanom i župnikom Trilja don Stipom Ljubasom i šezdesetak svećenika, a uz sudjelovanje redovnica, obitelji, prijatelja, mještana rodne župe i župa u kojima je don Jakov obnašao svećeničku službu.
Pozdravivši okupljene, nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika. U homiliji osvrnuo se na Knjigu otkrivenja u kojoj se dotiče konačna, eshatološka dimenzija ljudskog života i u kojoj nadahnuti pisac vidi Onoga koji sjedi na prijestolju i pred čijim licem se otvaraju knjige ljudskih života. Uzdajući se u Božje milosrđe, nadbiskup je izrazio nadu da će Gospodin prepoznati don Jakova čitajući i njegovu životnu knjigu. Na kraju misnoga slavlja prigodnu riječ uputio je župnik Ljubas koji je zahvalio svima koji su bili uz pokojnika i uz njegovu obitelj, posebno redovnicama u Svećeničkom domu koje su ga njegovale, kao i nadbiskupu i svim svećenicima koji su don Jakova otpratili na posljednji ispraćaj.
Jakov Dragušica sin Ilije i Lucije r. Sabljić, rođen je u Trilju 13. rujna 1936. godine. U obitelji je bilo sedmero djece, petero braće i dvije sestre. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Zatim je u Sinju započeo gimnazijsko školovanje i tu je osjetio Božji poziv da postane svećenik. Na putu prema svećeničkom zvanju poslije će ga slijediti i njegov mlađi brat pok. don Ivan. Jakov je nakon četiri razreda gimnazije u Sinju nastavio školovanje u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a poslije odsluženja vojnog roka u Sjemeništu u Dubrovniku. Budući da su u to vrijeme ondašnje komunističke vlasti zatvorile Sjemenište i Bogosloviju u Splitu, nadbiskup Franić je svoje svećeničke kandidate morao slati u druga crkvena učilišta. Jakova je poslao u Bogoslovno sjemenište u Pazinu gdje je 1965. završio filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zaređen na svetkovinu sv. Petra i Pavla 29. lipnja 1965. u splitskoj katedrali. Mladu misu slavio je na Gospu Karmelsku, 16. srpnja, u rodnoj župi Trilj. Na taj je Gospin spomendan i umro. U svećeničkom životu don Jakov je pastoralno djelovao u šest župa. Najprije je poslan na privremenu službu u Kotorsku biskupiju gdje je tri godine bio dušobrižnik u župi Perast. Zatim je po tri godine kao župni upravitelj upravljalo najprije župama Orah – Stilja, a zatim župom Dusina. Godine 1974. imenovan je župnikom Zelova i na toj je službi ostao petnaest godina. Potom je premješten za župnika u Tijaricu u kojoj je službovao deset godina, zatim dvije godine u župama Dubrava i Sitno Gornje, a nakon toga pri kraju svojega svećeničkog radnog vijeka pet godina bio je župnik župe Krstatice i ekskurzor župe Vrgorska Poljica. S te službe je 2005. zamolio nadbiskupa Barišića da ga oslobodi od župničkih dužnosti i premjesti u stanje mira te je došao u Svećenički dom u Splitu. Još neko vrijeme don Jakov je iz Svećeničkog doma kao kapelan pomagao u domovima za starije i nemoćne u Splitu. Tijekom svećeničke službe u spomenutim župama ostao je povezan sa svojoj rodnom župom te pratio i pomagao njezina pastoralna nastojanja i planove.