Vlč. Zovko u studio HKR-a na zagrebačkom Ksaveru došao je izravno s terena, iz Petrinje i Siska, gdje se uključio u pomoć oko raščišćavanja šteta, a u trenutku potresa služio je misu zadušnicu u crkvi Sv. Marije Magdalene u Selima kod Siska. On se bio vratio u Hrvatsku iz Rima za blagdane i slučajno je trebao zamijeniti župnika Dragutina Papića, koji je bio u bolnici, u predvođenju mise zadušnice za jednoga branitelja, nakon sprovoda, u 12 sati.

I sam još nije stigao razmišljati o događajima proteklih dana, istaknuo je „kako mu fali pola minute“ tih događanja. Opisao je kako su upravo izmolili Očenaš kada se tlo zatreslo i dijelovi stropa počeli su padati po crkvi pa je u jednom trenutku bilo toliko prašine da se apsolutno ništa nije vidjelo. Pokušavajući prvi puta srediti dojmove, rekao je kako se sjeća da su sakristan i on počeli pomagati vjernicima da se dignu s poda i izvedu ih iz crkve. Smatra da je pravo čudo da nitko nije stradao jer je u tome trenutku izgledalo „kao da je sve gotovo“.

Pored crkve se nalazi biskupijski vrtić koji je spojen s župnom kućom, pa je vlč. Zovko prije mise bio otišao pozdraviti djecu koja su se igrala u dvorištu i odgajateljicu koja ih je čuvala. Posebno je istaknuo trenutak nakon mise kada su potrčali prema vrtiću i uvidjeli da se dio zida dvorane srušio upravo na zidić na kojem su se djeca prije igrala.

No, djeca su u trenutku potresa spavala a zatim ih je ravnateljica vrtića s. Mateja Faltak brzo obukla i izvela van. Vlč. Zovko svjedoči o trenutku koji se uzdiže iznad svih briga i problema koji nas u životu zaokupljaju – kada roditelji koji su stigli u panici u suzama grle svoju djecu i nestaju svi problemi u životu. Upravo takvi trenuci pomažu nam shvatiti da to i nisu bili nikakvi problemi, „samo smo težište stavili na krivu stranu“. Upravo nas ti potresi, ne samo fizički nego i nutarnji potresi, potiču na razmišljanje o tome što je uistinu bitno, ističe vlč. Zovko.

On je i sam rodom iz Siska, gdje su njegovi roditelji, obitelj i prijatelji. Roditelje je vidio nakratko u dva navrata, “oni su dobro koliko se to može biti na tom području u ovom trenutku”, ljudi se okupljaju pred zgradama, druže, pomažu, spavaju u automobilima, pa je nastavio pomagati u Selima gdje se osjećao potrebniji; i u srijedu su u župnoj dvorani slavili misu. Ističe osobito važnim da ljudi ostaju uz Isusa.

Psihologinja Mia Roje Đapić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba govorila je o besplatnoj publikaciji „Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa” koju su pripremili psiholozi Poliklinike Gordana Buljan Flander, Krešimir Prijatelj i ona. Poručila je da nam se život ne smije svesti na jednu traumatsku situaciju, na koronavirus ili potres, koliko god bile dramatične. Treba dopustiti emocije i potražiti psihološku pomoć ako je potrebna.

Vlč. Zovko za kraj je istaknuo kako je ovih dana često čuo: „Bog nas je kaznio“ i upozorava „da je naš Bog – Bog nade i svaku nepriliku može okrenuti u priliku. Nije sve dobro, ali vjerujemo da će biti bolje, da se možemo obnoviti“. Noć nakon potresa sa subratom je obilazio neka mjesta oko Petrinje i svjedoči da dugo nije susreo toliko radosti kao te noći – toliki su ljudi došli voljni pomoći. Čovjek se ne može oduprijeti da se daje za drugoga i time postaje sretan. Kada se čovjek ne daje, kada se štedi, čuva, na kraju postane nesretan, ostaje sam, premda vjeruje da će mu biti bolje ako se ne potroši.

„Dok god se dajemo za drugoga u mjeri u kojoj nam je to moguće postajemo sretni, ispunjeni. Kada se ljubav dijeli onda se ljubav množi“, poručio je vlč. Zovko.