Prije deset dana ogroman požar uništio je izbjeglički logor u Lipi, uništivši nade i stabilnost, premda nesigurnu za oko 1200 osoba iz različitih sredina koji namjeravaju doći u srednju i sjevernu Europu, ističe Bombardi.

Nije pronađeno nikakvo rješenje, štoviše, stanovništvo i načelnici raznih općina bojkotirali su demonstracijama i prosvjedima sve alternativne prijedloge: nemoguće je ponovno otvoriti nekadašnji logor Bira u gradu Bihaću ili ih smjestiti u bivšu vojarnu u Bradini, nedaleko od Sarajeva. I tako, nakon što su dane i noći proveli na hladnoći pod vedrim nebom ili nekom srećom jednu noć u autobusu, ljudi će biti premješteni u isti logor koji vojska trenutačno rekonstruira. „Neprikladno je to i teško rješenje jer nedostaju minimalni uvjeti za dostojanstveno preživljavanje”. Logor je bio i jest opasan, a tko zna koliko dugo će biti bez struje, vode za piće i grijanja, u području gdje temperature padaju ispod nule, objašnjava Bombardi

Talijanski Caritas smatra da je hitno potrebna institucionalna inicijativa neophodna za pružanje odgovarajućih prihvatnih kapaciteta koji pružaju sklonište onima čiji su životi ugroženi, ali potrebna su i dugoročna rješenja. Bombardi objašnjava da su toliko duga razdoblja boravka u Bosni, za obitelji i djecu, apsolutno štetna: mogu se i moraju organizirati školski tečajevi, tečajevi jezika, osposobljavanje u nekoj profesiji kako bi na teritorijalnoj razini mogao rasti mehanizam integracija te da na osobnoj razini ne utrnu nade u bolji život. Bombardi govori o životima, licima, očekivanjima, bjegovima iz rata, siromaštva, ekoloških i socijalnih kriza koje svaka od tih osoba s kojim se susreću prepričava Caritasu. „Nitko nije sretan u bijegu, unatoč opasnostima s kojima se suočava: ali sve je bolje od onoga što je ostavljeno iz sebe”.

Za većinu ovih ljudi, nastavlja Bombardi, nada pobjeđuje, unatoč strašnim uvjetima. Samo poneki odustanu, odluče zastati ili se čak vratiti. „Ovdje ima obitelji blokiranih već godinu dana s malom djecom i u čudnom kontekstu, a to je najteža kušnja. Opredjeljenje Caritasa je ne samo odgovoriti na primarne potrebe za dostojanstvenim strukturnim rješenjima, već upravo poticati plamen nade dajući svakom konkretnu potporu. A tu su i političke odluke koje bi trebale jamčiti zaštićene i sigurne ulaze, a ne teška, duga i rizična putovanja. „Nastojimo raditi tako da se njihove vještine razvijaju i da im se omogući da budu spremni obnoviti život: radi se kratkoročno i dugoročno, jer je bolja budućnost moguća koliko god to izgledalo teško”.

Prema mišljenju Talijanskog Caritasa, situaciju u Bosni i Hercegovini valja promatrati kroz Balkansku rutu koja započinje u Grčkoj a završava u Italiji ili Austriji. Ruta je to s tisućama osoba blokiranima u raznim izbjegličkim logorima i drugim neadekvatnim rješenjima, pogotovo jer s izvanrednom zdravstvenom situacijom koju je izazvala pandemija Covida-19, mnogi migranti u tranzitu bivaju smješteni u neodgovarajućim objektima te se nalaze u karanteni u nedopustivim uvjetima. Strukture i logori koji su već sami po sebi neadekvatni i pretrpani pretvoreni su u mjesta s ekstremnim i više neodrživim uvjetima: bez usluga, u lošim higijenskim uvjetima, s ozbiljnim rizicima za mentalno zdravlje migranata, od kojih su mnogi prisiljeni živjeti na otvorenom. U rujnu prošle godine požar u logoru Moria na otoku Lezbosu uništio je sve ionako dotrajale prihvatne objekte, a migranti su se našli u situaciji zanemarivanja i nezainteresiranosti lokalnih i međunarodnih vlasti.

Od 2015. talijanski Caritas prisutan je zajedno s migrantima na cijeloj balkanskoj ruti kao podrška svim lokalnim Caritasima (Grčka, Albanija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Srbija) te nudi podršku usluga prihvaćanja, psiho-socijalnu podršku, zaštitu djece, higijensku zaštitu, distribuciju hrane i robe potrebne za desetke tisuća ljudi. Posljednjih tjedana, zahvaljujući doprinosu Talijanske BK i donaciji pape Franje, Talijanski Caritas i Caritas BiH pokrenuli su nove usluge u tranzitnim logorima na području Bihaća i Sarajeva, kao i distribuciju zimskih odjevnih predmeta (šalova, rukavica, kapa, cipela) za preko 1500 korisnika logora. No, za pomoć migrantima potrebne su šire inicijative koje uključuju institucije, ističe Bombardi.