Na početku propovijedi mons. Vidović je sve pozvao na molitvu za osobe posvećenog života te za nova redovnička zvanja. Prenio je pozdrav i čestitku splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića i nadbiskupa koadjutora Dražena Kutleše, koji su u Dubrovniku na proslavi sv. Vlaha.

Govoreći o blagdanu Isusova prikazanja naglasio je kako su Isusovi roditelji, Marija i Josip, hodočastili u hram i prikazali svoga prvorođenca Bogu te su za njegovo otkupljenje prinosili Bogu dar. Naime, po Zakonu sve prvine biljaka, životinja i Božje djece pripadaju Bogu, odnosno Bogu se posvećuju. „Dati prvine Bogu, posvetiti ih, značilo je staviti i svoju sigurnost u Boga i priznati da od njega dolazi svaki dar“, kazao je mons. Vidović te dodao: „Svi krštenici, a osobito Bogu posvećene osobe, Božja su baština, Božja prvina, i pripadamo Bogu. Stoga ovaj dan Bogu posvećenih osoba doista treba biti dan osobnog posvećivanja. I to u cijelosti, slobodno i bez davanja instrukcija Bogu kako i što će učiniti od moje žrtve – od moga života.“

U tom je svjetlu potaknuo osobe posvećenog života na dublje promišljanje o tome što daju i posvećuju Bogu: najbolji ili lošiji dio sebe te kakav je njihov odnos prema bližnjima.

U nastavku propovijedi objasnio je zašto se ovaj blagdan zove Svijećnica. Naime, starac Šimun pun radosti cijeli je život iščekivao – u pravednosti i bogobojaznosti – kad će vidjeti Mesiju. I ispunilo se ono što mu je Duh Sveti objavio – da neće umrijeti dok ne vidi Pomazanika Božjega. „Ne znamo, braćo i sestre, kako ga je Šimun i po čemu prepoznao. Ali, iz tog prepoznavanja bljesnula je radost koja je sročena u himni o Mesiji koji je prikazan kao svjetlo. Zato danas i slavimo sa svijećama jer je Isus naša svjetlost.“

Budući da poslije toga himna dolazi do promjene, odnosno, ne naviješta se više radost već se govori o propasti, o znaku osporavanu, o maču koji probada dušu, mons. Vidović je naglasio da treba proći kroz bol i patnju da bi se došlo do radosti. „Treba proći obrezanje. U avanturi vjere treba malo i prokrvariti. Kroz to krvarenje događa se i očišćenje. Siguran sam da gotovo svatko od nas ima svoju priču o svome posvećenju, o svome prinosu, o svome krvarenju. Vidimo i osjetimo na svojoj koži da ukoliko doista želimo biti posvećeni, trebamo i prokrvariti.“

Propovijed je završio govorom o posvećivanju Svjetlu, Isusu Kristu: „Neka današnji dan Bogu posvećenih osoba bude i moje vlastito posvećenje na službu Svjetla. Stara izreka kaže: Umjesto da proklinješ mrak, upali svjetlo. Braćo i sestre! Neka nas današnji blagdan i euharistijsko slavlje ohrabri i osnaži na putu posvećivanja. Neka nam bude poticaj da upalimo svjetlo svoga života, da gorimo i svijetlimo. I ne treba nas biti strah što će biti od nas, hoćemo li izgorjeti. Trebamo učiniti sve da ispunimo svoje poslanje tj. svoje posvećenje – biti svjetlo.“

U koncelebraciji bili su: solinski župnik don Ranko Vidović, nadbiskupijski delegat za redovnice fra Petar Lubina i ostali svećenici. Misi je prethodio blagoslov svijeća ispred crkve Gospe od Otoka i procesija do bazilike Svete Obitelji u kojoj su sudjelovali svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, kandidatice te vjernici laici. Pjevanje je predvodio zbor redovnica uz orguljašku pratnju mo s. Mirte Škopljanac Mačina.