Draga braćo i sestre! Dragi hodočasnici!
Dragi štovatelji predragocjene Krvi Kristove!

Ove dane Svete nedjelje – blagdan predragocjene Krvi Kristove slavimo uvijek početkom mjeseca rujna. Nakon ljetnih odmora i školskih praznika započinjemo novu školsku godinu, gotovo bismo mogli reći, novu radnu godinu. U ljetnim mjesecima odmarajući se, prikupljali smo snagu za novi početak. Na svakom početku postavljamo si neki cilj što želimo postići i na koji način stići do toga cilja.

Školska godina ima za cilj stjecanja novih znanja počevši od prvog razreda osnovne škole preko srednjih škola pa do najviših znanstvenih ustanova. Naše škole su obrazovno-odgojne institucije i žele mladim ljudima pružiti znanje koje će ih osposobiti za samostalni život. Danas ćemo često čuti riječ: kompetentno. Kompetentan je čovjek koji je osposobljen za neki posao, stručan, sposoban. Što je potrebno da bi čovjek bio u potpunosti kompetentan za ostvarenje ljudskog života, života čovjeka u punini?! Je li dosta samo znanost i znanje ili je potrebno još nešto? I tko će dati to još nešto?!

Spomenuo sam kako se naš obrazovni sustav sastoji od osnovne, srednje i visokih škola, a danas se puno govori i o cjeloživotnom obrazovanju. Nisam spomenuo najvažniju školu, a to je obitelj. Puno se danas govori o obitelji, od onog temeljnog – kako je obitelj nešto sveto, zamišljeno od samoga Stvoritelja kada je stvarao čovjeka kao muškarca i ženu iz čije ljubavi se rađa dijete, pa do najnovijih razmišljanja da obitelj može biti bilo kakva zajednica, ali da zapravo nije potrebna jer se čovjek može ostvariti potpuno samostalno. Nedavno je u Irskoj održan 9. Svjetski susret obitelji na kojem je uz mnoštvo bračnih parova, biskupa i svećenika iz cijeloga svijeta predvodio i sudjelovao papa Franjo. Crkva u Hrvatskoj priprema, također, 3. Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Splitu i Solinu 15. i 16. rujna pod geslom „Obitelj – izvor života i radosti”.

Što je obitelj i kakva je to važna škola u obitelji? Usuđujem se reći da je obitelj presudna škola u kojoj se uče najvažnije stvari koje čovjeka osposobljuju za kvalitetan i dobar život. Evo što o obitelji govori Katekizam Katoličke Crkve:

2207 Obitelj je izvorna stanica društvenog života. Ona je naravna zajednica u kojoj su muž i žena pozvani na sebedarje u ljubavi i darivanju života. Autoritet, postojanost i uzajamnost u krilu obitelji utemeljuju slobodu, sigurnost i bratstvo u krugu društvene zajednice. Obitelj je zajednica u kojoj se, od samoga djetinjstva, mogu usvajati moralne vrijednosti, gdje se može započeti Boga častiti i dobro se služiti slobodom. Obiteljski je život uvođenje u društveni život.

2208 Obitelj mora tako živjeti da se njeni članovi naviknu biti pažljivi i zauzeti za mlađe i za starije, za bolesne ili prikraćene i siromahe. Mnogo je obitelji koje u određenim trenucima nisu kadre pružiti takvu pomoć. Onda je dužnost drugih osoba, drugih obitelji i redom društvene zajednice providjeti za njihove potrebe: “Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta” (Jak 1,27).

2209 Obitelj mora biti potpomognuta i zaštićena primjerenim društvenim odredbama. Gdje obitelji nisu kadre izvršavati svoje zadatke, dužna su druga društvena tijela pomagati im i podupirati ustanovu obitelji. U skladu s načelom supsidijarnosti neka se veće zajednice čuvaju da ne bi prisvajale prava obitelji ili da se ne bi miješale u njezin život.

2210 Važnost obitelji za život i blagostanje društva, nameće samom društvu naročitu odgovornost podupiranja i učvršćivanja braka i obitelji. Neka građanska vlast smatra “svojom svetom dužnošću poštovati, štititi i promicati njihovu pravu narav, javno ćudoređe i kućno blagostanje”. 2211 Politička zajednica dužna je obitelj poštovati, pritjecati joj u pomoć i posebno joj osiguravati:
• slobodu pri sklapanju ženidbe, u rađanju i odgoju djece prema vlastitom ćudorednom i vjerskom uvjerenju;
• zaštitu čvrstoće ženidbenog veza i ustanove obitelji;
• slobodu ispovijedanja vlastite vjere, njezina prenošenja i odgajanja djece u toj vjeri, s pravom na potrebna sredstva i ustanove;
• pravo na privatno vlasništvo, slobodu poduzetništva, pravo na rad i na stan, pravo na iseljenje;
• u skladu s ustanovama pojedinih zemalja, pravo na liječenje, pomoć ostarjelima, pravo na obiteljske doplatke;
• zaštitu sigurnosti i zdravlja, napose glede opasnosti kao sto su droga, pornografija, alkoholizam i slično;
• pravo udruživanja s drugim obiteljima i preko takvih tijela biti predstavljene pred građanskim vlastima.
2212 Četvrta zapovijed posvjetljuje druge društvene odnose. U braći i sestrama gledamo djecu svojih roditelja; u rođacima potomke svojih predaka; u sugrađanima djecu svoje domovine; u krštenima djecu majke Crkve; u svakoj ljudskoj osobi sina ili kćer onoga koji hoće da ga zovemo “Oče naš”. Iz toga slijedi da naši odnosi s bližnjima imaju osobno obilježje. Bližnji nije tek “jedinka” ljudskoga mnoštva, nego je “netko” koji zbog poznatoga podrijetla zaslužuje osobitu pozornost i štovanje.

2220 Kršćani duguju posebnu zahvalnost onima od kojih su primili dar vjere, milost krštenja i život u Crkvi. To mogu biti roditelji, drugi članovi obitelji, djedovi i bake, duhovni pastiri, vjeroučitelji, drugi učitelji ili prijatelji. “Na pameti mi je neprijetvorna vjera koja je u tebi – ona vjera koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi” (2 Tim 1,5).

DUŽNOSTI RODITELJA

2221 Plodnost bračne ljubavi ne svodi se samo na rađanje djece nego se mora proširiti na njihov moralni odgoj i duhovno oblikovanje. Odgojno djelovanje roditelja “toliko je važno da se teško može ičim zamijeniti”. Pravo i dužnost odgoja roditeljima su prvotni i neotuđivi.

2222 Roditelji treba da svoju djecu smatraju djecom Božjom te ih poštuju kao ljudske osobe. Oni ih odgajaju u vršenju Božjeg zakona pokazujući kako su i sami poćlusni volji Oca nebeskoga.

2223 Roditelji su prvi odgovorni za odgoj svoje djece. Tu odgovornost svjedoče prije svega stvaranjem obitelji u kojoj su nježnost, opraštanje, poštovanje, vjernost i nesebično služenje pravilo života. Domaće ognjište osobito je prikladno mjesto za odgoj u krepostima. Taj odgoj zahtijeva priučavanje odricanju, ispravno rasuđivanje, vladanje sobom, sto su uvjeti svake prave slobode. Neka roditelji pouče djecu podlagati “ono sto je tvarno i nagonsko onome sto je unutarnje i duhovno”. Na roditeljima je također teška odgovornost pružati djeci dobar primjer. Priznavajući iskreno pred djecom svoje slabosti bit će sposobniji voditi ih i ispravljati: Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom (…) Tko valjano odgaja sina, imat će od njega koristi (Sir 30,1-2).
A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim (Ef 6,4). 2224 Obiteljsko ognjište prirodna je sredina za uvođenje čovjeka u skupnu solidarnost i odgovornost. Nek roditelji uče djecu čuvati se popuštanja i zastranjivanja koja ugrožavaju ljudska društva.

2235 Oni koji obnose vlast, treba da je vrše tako da služe. “Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj” (Mt 20,26). Vršenje vlasti u moralnom je pogledu određeno njezinim božanskim porijeklom, njezinom razumnom naravi i posebnim objektom. Nitko ne smije zapovjediti ili uspostaviti nešto protivno dostojanstvu osobe i naravnom zakonu.

2236 Vršenje vlasti ide za tim da očituje pravedan poredak vrednota da se svima olakša služenje slobodom i odgovornošću. Neka pretpostavljeni mudro primjenjuju distributivnu pravednost vodeći računa o svačijoj potrebi i svačijoj suradnji te u vidu sloge i mira. Neka paze da zakoni i propisi sto ih donose ne uvode ljude u napast, suprotstavljajući osobne probitke probicima zajednice.

2237 Nosioci političke vlasti dužni su poštivati osnovna prava ljudske osobe. Nastojat će pravednost ostvarivati čovječno poštujući svačije pravo, nadasve prava obitelji i razbaštinjenih.

Naši učenici u školi imaju pojedine predmete i raspored sati kada će im doći pojedini učitelj o nekom predmetu. Dragi roditelji, kakav je vaš raspored predmeta koji trebate naučiti svoju djecu? Evo Katekizam nabraja te predmete: nježnost, opraštanje, poštovanje, vjernost i nesebično služenje pravila života. Domaće ognjište osobito je prikladno mjesto za odgoj u krepostima: priučavanje odricanju, ispravno rasuđivanje, vladanje sobom – sve su to uvjeti prave slobode. O svakom ovom predmetu mogli bismo napisati poseban udžbenik, no oni su uvršteni u plan i program vjeronauka u školi ili župi. Vjeronauk u školi i župna kateheza nastavak su temeljne obiteljske škole.

Na početku ove školske godine, mi, hrvatski biskupi donijeli smo poseban dokument „Da vaša radost bude potpuna”, đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić koji vodi brigu o vjeronauku u našoj Crkvi u svojem pismu na početku nove školske godine napisao je sljedeće: „Vjera je duša života. Naša Crkva, svjesna učestaloga loma između života i vjere, pasivno i nerijetko privatno življenih vjerskih nadahnuća, kao i sve većeg odmaka od obiteljskoga odgoja u vjeri, upućuje svima vama, dragi svećenici i dragi vjernici, vama draga djeco, mladi i roditelji, poziv na ponovno otkrivanje istinskoga puta do Boga, do Boga Isusa Krista, na novo i živo otkrivanje poruke evanđelja. Susret s njom, osobni susret s Kristom, obnavlja nas, snaži naše odnose, pomaže nam da iz dana u dan živimo Kristovu logiku ljubavi, koja nas vodi u solidarnost i bratsko zajedništvo. Vjera ima moć preobražavati i mijenjati našu životnu stvarnost, darovati nam ‘puninu života’.

Crkva može puno toga učiniti vjeronaukom u školi, ali ne može sve. Zato je i ovaj naš današnji susret u jedinstvenoj školi gdje smo svi učenici, a jedan je Učitelj, dragocjena škola života. Isus nije napisao ni jednu knjigu, ali je njegov život knjiga iz koje se uči živjeti. Na poseban način ta knjiga je križ na kojem visi Raspeta Ljubav. Učimo iz te knjige svaki dan u cjeloživotnoj školi. Amen.