U suslavlju su bili gvardijan fra Josip Blažević, egzator samostana fra Jeronim Vujić i župni vikar Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima fra Franjo Čolakovac. 

Uvodeći u euharistijsko slavlje srijemski biskup istaknuo je kako je sv. Antun Padovanski „jedan od najomiljenijih svetaca Crkve, veliki propovjednik Evanđelja, zaljubljenik u Božju riječ i prijatelj siromaha“ i da „njegov život pokazuje kako svetost nije nešto što je nedostižno, nego plod srca koje bez pridržaja u potpunosti pripada Kristu Gospodinu“. Pozvao je sve prisutne hodočasnike da se u euharistijskom slavlju zahvale Bogu na daru sv. Antuna i preporuče mu svoje potrebe obitelji i zajednicu kako bi  ih Gospodin učinio da budu „hrabri svjedoci Evanđelja u prilikama i datostima kako bi riječima i djelima Kristov mir, dobrotu i nadu širili među ljudima koji su oko nas“.

Na početku homilije biskup Svalina istaknuo je da je sv. Antun svetac kojemu se vjernici diljem svijeta s pouzdanjem utječu te da se njegovi kipovi nalaze „u velikim katedralama, u malim seoskim crkvama, samostanima, domovima i kapelama“. Naglasio je kako sv. Antunu dolaze „i bogati i siromašni, učeni i jednostavni, i mladi i stari“, zbog čega ga je nazvao „Svecem svega svijeta“. Objasnio je da njegova veličina ne proizlazi iz zemaljske moći ili slave, jer je bio „običan redovnik, propovjednik, čovjek evanđelja“, koji je imao „ono što svijet najviše treba – Boga u srcu“.

Osvrćući se na liturgijska čitanja, biskup Svalina istaknuo je da ona otkrivaju tajnu života sv. Antuna te podsjetio na riječi iz Knjige mudrosti: „Molio sam i razbor dobih, zazvah i primih duh mudrosti.“ Naglasio je kako je „prva velika poruka sv. Antuna“ da „prva mudrost dolazi od Boga“, upozorivši da „današnji svijet ima mnogo informacija, ali premalo mudrosti“. Govoreći o svecu, podsjetio je da je bio obrazovan i dobro poznavao Sveto pismo, ali da njegova veličina „nije bila u učenosti, nego u tome što je sve stavio u službu Boga i čovjeka“. Istaknuo je kako sv. Antun „nije propovijedao da bi impresionirao ljude, nego da bi srcem približio Kristu“. Zaključio je da ljudi danas „trebaju više autentične svjedoke, obične, iskrene“ koji će pokazati kako živjeti vjeru u teškim vremenima.

Osvrćući se na Poslanicu Efežanima, biskup Svalina podsjetio je na riječi svetoga Pavla da Krist svojoj Crkvi daje različite darove te istaknuo da je „sveti Antun upravo takav dar Crkvi onoga vremena i danas“. Naglasio je da njegov život pokazuje „kako Bog preko jednoga čovjeka može dotaknuti mnoštvo srdaca“ te da je propovijedao „jasno, glasno i snažno“, ne ublažavajući Evanđelje kako bi se svidio ljudima. Zaključio je kako su i danas potrebni takvi „glasovi nade i evanđelja“ koji ljude okupljaju i vode Bogu.  

Govoreći o evanđelju biskup Svalina podsjetio je na Isusove riječi: „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ te istaknuo da je sveti Antun vjerno živio to poslanje. Naglasio je kako kršćanin ne može biti tek promatrač stvarnosti, nego je pozvan živjeti vjeru kao dar i poslanje primljeno na krštenju. Dodao je da svatko može biti propovjednik riječima i djelima jer „sveti Antun nije osvajao svijet silom nego svetošću“.  

Zaključujući homiliju biskup Svalina pozvao je vjernike da zamole sv. Antuna da im izmoli mudrost srca, čvrstu vjeru i ustrajnost u nasljedovanju Krista:  „Neka pomogne našim obiteljima da ponovno otkriju molitvu i zajedništvo, neka ohrabri mlade za naviještanje evanđelja te vrati izgubljenu nadu onima koji se osjećaju zaboravljenima i odbačenima na marginama društva. Neka nas svojim primjerom potakne da budemo ljudi vjere, nade i ljubavi te da u svakodnevnom životu svjedočimo Krista poput njega“.  

Euharistijsko slavlje animirao je zbor samostana sv. Antuna pod ravnanjem orguljašice Marice Matezović. Na kraju mise biskup Svalina vjernike je blagoslovio relikvijom sv. Antuna Padovanskog. 

Prije samog početka euharistijskog slavlja prigodnim riječima pozdrava i dobrodošlice svim prisutnim hodočasnicima i štovateljima sv. Antuna Padovanskog obratio se gvardijan Blažević. Kao znak dobrodošlice biskupu je prigodni poklon franjevački križ iz crkve sv. Damjana s kojeg je sv. Franjo čuo Isusov glas „Franjo, popravi moju crkvu, koja se, kao što vidiš, ruši! “ darovala framašica.

Oko oltara su posluživali ministranti i ministrantice Vinkovačke evangelizacijske zajednice i Franjevačke mladeži predvođeni liturgijskim ceremonijarom župnikom Župe Bezgrešnog srca Marijina u Vinkovcima fra Matijom Antunom Mandićem. 

Tijekom dana u vinkovačkom je samostanu slavljeno devet misa. Posebnost Antunovske svetkovine u Vinkovcima i ove godine bio je blagoslov djece i ljiljana koji je okupio velik broj djece i mladih obitelji. Vinkovački su se vjernici za svetkovinu sv. Antuna pripremali pobožnošću trinaest utoraka koje su predvodili različiti svećenici. Trodnevnu duhovnu obnovu vodio je fra Milan Gelo, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu u Zagrebu.