Dragi organizatori koncerta “Božić u Ciboni”,
dragi glazbenici, glumci, sudionici i uzvanici,
dragi gledatelji i slušatelji u domovini i inozemstvu,
draga braćo i sestre, dame i gospodo!

Dva desetljeća pjesme i božićnoga zajedništva u Ciboni ovjenčani su večeras ovim svečanim koncertom koji iznova okuplja sve zaljubljenike u ljepotu glazbe i ljepotu radosti koja izvire iz dara Božića.
Pjesma i glazba grade zajedništvo, stvaraju prostor slušanja drugoga, oblikuju uzajamno prepoznavanje darova i naviještanja. Riječ i glazba rađaju se iz šutnje, iz tišine koju treba čuti i dopustiti joj da progovori. Zato kršćansko slavljenje Božića čudesno združuje mir i tišinu s pjesmom i radošću. Mir i tišina, koji po Božjemu samodarivanju preobražavaju našu nutrinu, upućuju nas da braći i sestrama budemo glasnici toga uzvišenog Božjeg dara što ga i večeras svjedočimo navještajem zaodjenutim u pjesmu i glazbu.
Uvijek se iznova divim ovomu jedinstvenom koncertu koji u ugodnoj ljepoti zajedništva, ljepoti glazbenoga navještaja i ljepoti slušanja pokazuje blago vjere i od nje neodvojive hrvatske uljudbe, jer naši vrijedni glazbenici iz škrinje narodne baštine iznose stara glazbena ruha i ujedno, prodahnuti otajstvom Božje blizine, oblikuju nova – pokazujući tako životnost vjere u sadašnjosti hrvatskoga naroda.
Bez ovakve uzajamnosti i upućenosti jednih na druge nezamisliv je uspjeh ikakvoga djela koje nadvisuje mogućnosti pojedinca ili skupine ljudi. Obnova zagrebačke katedrale iznimno je složen i veleban projekt: veleban u svojoj graditeljskoj zahtjevnosti, u tehničkoj slojevitosti, u umjetničkome izazovu, u materijalnoj i financijskoj bremenitosti. Zato je glazba, nadahnuta tišinom božićnoga otajstva, postala ruhom koje okuplja i ujedinjuje ljude pod svim vidicima te velebnosti.
Zajedništvo koje se večeras ovdje očituje slika je zajedništva koje stoji u temeljima Crkve, zajednice vjernika. Crkva je zajedništvo, zajednica vjernika oko svoga Učitelja, Isusa Krista. Stoga i kamena građevina, u kojoj vjernici postaju Crkva, nosi sliku toga zajedništva. Obnova zagrebačke, ‘Stepinčeve katedrale’, zahtijeva životnost toga zajedništva. Usuđujem se reći da za obnovu nije potrebna samo udruženost i suradnja različitih struka i umijećâ, nego i zajedništvo vjernika i s njima svih onih koji u kršćanskoj vjeri i kulturi prepoznaju temelj i vrjednote na kojima počiva budućnost hrvatskoga naroda. Ovaj koncert očituje to zajedništvo i istodobno ga produbljuje te tako hrvatskom društvu, ranjenu nepovjerenjem i otuđenošću, vraća radost i mir koji uvijek imaju izvor u Bogu koji se daruje.
Hvala vam, braćo i sestre u vjeri. Hvala vama, braćo i sestre u divljenju ljepoti glazbe i u prepoznavanju kršćanskih temelja i kršćanskih vrjednota hrvatske baštine, naše kulture i sveukupne naše sadašnjosti. Posebno hvala vama glazbenicima, koji umijećem oblikovanja zvuka i ljepotom glasa, u nama budite radost vjere i ljepotu koja izranja iz dara Božića. Ujedno hvala i svim idejnim začetnicima i organizatorima ovoga koncerta, mladog dvadeset godina.
U ono je vrijeme ovaj koncert nosio glas proroštva slobode od komunističkoga gušenja vjere, a danas je čuvar kršćanske nade od koje nas žele otkloniti novi naleti ideologija neslobode i relativizma. Kad god osjećamo teškoće, istina i radost nalaze sklonište u umjetnosti i svetosti.
Nije stoga čudno što se na razdjelnici ovih dvadeset godina našla beatifikacija kardinala Stepinca, koje smo desetu obljetnicu proslavili ove godine. Prije dvadeset godina trebalo je odvažnosti za Boga, a danas je potrebna nova hrabrost u obrani onoga što je Božje da bi se sačuvalo čovjeka. To je prostor u kojemu nada preživljava u svakome vremenu.
Dobro je primijetiti i to da ovaj mali jubilej “Božića u Ciboni” obilježavamo danas na blagdan svetoga Stjepana. Ime Stjepan, dolazi od riječi koja znači vijenac, kruna. Tako je Stjepan onaj koji je urešen krunom, koji je ovjenčan. Kruna ovomu dvadestogodišnjem koncertu jest ljepota koja je zabljesnula na pročelju naše katedrale i na njezinim tornjevima, ali još veća kruna jest radost, probuđena u svima koji su na bilo koji način bili, ili još uvijek jesu, dionici ovih glazbenih susreta. Kruna je uvijek krug, oblik koji povezuje i združuje.
Želim svima vama, vašim obiteljima, osobito djeci, mladima i bolesnima, tu krunu zajedništva i radosti, radosti što je donosi i na čudesan način u nama i među nama umnaža Bog koji je postao čovjekom, Isus rođen u Betlehemu.
Sve to u zahvalnosti košarkaškomu klubu “Cibona”, Gradu Zagrebu, Hrvatskoj radioteleviziji i “Glasu Koncila” koji svojim darovima i doprinosima pomažu i druge potiču da naša prvostolnica bude dostojan znak hrvatske ljubavi prema Bogu i bližnjemu; da s njezinih tornjeva odjekuje ljepota zvuka i iz nje odsjeva slika ljepote Božje prisutnosti na zemlji.
Svima želim Božićem blagoslovljenu novu 2009. godinu. Hvala vam!