“Evo vam znaka: dijete povijeno u jasle…” (usp. Lk 2,12)

Braćo i sestre, ovih blagdana susrećemo se s činjenicom da Bog daje znak svog dolaska i svoje prisutnosti: Dijete. Anđeo je pastirima dao znak: I evo vam znaka, naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk 2,12).
Prorok Izaija nam poručuje da je Bog svoja djela, što ih je učinio od postanka svijeta kroz Stari zavjet, okrunio rođenjem jednog djeteta: Dijete je postalo znak narodu koji je u tmini hodio, onima “koji mrkli kraj smrti obitavahu” (usp. Iz 9,1).
I kad prigodom božićnih blagdana promatramo novorođenog Sina Božjega u liku djeteta, osjećamo kako se nalazimo pred velikom tajnom ne samo jednog ljudskog bića, nego pred tajnom svemira i cijelog čovječanstva, koje po ovom djetetu ulaze u neizrecivu tajnu samoga Boga.
Dijete je dar. Kad je Bog htio obdariti čovjeka najvećim darom, kakav mu do tada nije dao, darovao mu je dijete. Dijete je dar! Dijete nije nešto čime se čovjek smije poigravati u svojoj mogućnosti eksperimenata. Dijete se prima, ono nam biva darovano. Ono je blagoslov, ako je prihvaćeno kao dar. Zato i kažemo o trudnoj ženi da je “u blagoslovljenom stanju”.
Dijete je tajna. Bog u djetetu daje znak svoje prisutnosti, jer je dijete u sebi tajna, kao što je i Bog za nas tajna. Sve je oko djeteta tako tajnovito. Kako puno i, istodobno, kako malo znamo o utjecajima prije rođenja, o prvim dojmovima mladoga građanina svijeta, o doživljajima dojenčeta u dodiru s majkom, s njezinim pogledima i nježnostima. Znamo da već prvi trenuci i godine ispunjavaju njegovu podsvijest s vrlo mnogo neizbrisivih slika i dojmova. Svako je dijete jedinstveno, tajna. Možda se zato gotovo nehotice smiješimo uz kolijevku nekog djeteta.
Dijete je kruna. Dijete je i kruna bračne ljubavi. Ono im je najdragocjeniji dar, kaže Koncil. Djeca su za roditelje više negoli samo igračka za njihovu potrebu iskazivanja nježnosti. Dijete možemo nazvati živim spomenikom velikog časa ljubavi i trajnim znakom uzajamne ljubavi. Katkad ono čak nosi crte svojih roditelja. U njemu se oni iznova nalaze – kao da je ono dio njih.
Dijete je nada u budućnost. Budući da trudna žena nosi u sebi veliko obećanje, kažemo za nju da je “u očekivanju”. Ljubav ima budućnost. Ženidba i rođenje pokazuju prema naprijed. Djeca su dolazeća generacija – kao karike u tisućgodišnjem lancu. Mnogi se roditelji nadaju da će djeca dalje voditi njihov posao, da će dalje stanovati u njihovoj kući, da će ostvariti njihove neispunjene planove. I Crkva računa sa slijedom generacija “da bi dala trajnost Božjemu narodu u protjecanju vremena.” Tako je dijete nada u budućnost.
A o Božiću slavimo Dijete koje je osiguralo budućnost svih generacija ove zemlje. Njegovo rođenje je jamstvo da naš hod prema budućnosti ide prema sigurnom i radosnom svršetku.
Božić u Godini obitelji. U ovoj Godini obitelji u našoj Nadbiskupiji Bog nam o Božiću progovara kroz znak djeteta i postavlja nas pred pitanje: Kakvi su naši stavovi i kako se odnosimo prema životu i djetetu? Jesu li začeće novoga života i dijete prije svega dar i blagoslov, kruna bračne ljubavi, ili možda opasnost i prokletstvo?
Bez sumnje, život je za sve nas jedno od najviših dobara, pretpostavka i temelj svih drugih vrednota. Ali, nije li stav prema životu u našem društvu istodobno i mnogostruko bolestan? Svakodnevno slušamo izvještaje o ugroženosti života u cestovnom prometu, o pogoršanju životnih uvjeta zagađivanjem čovjekove okoline, o uništenju života, o nasilju nad djecom, o terorističkim činima, samoubojstvima i pobačajima. Dijete se žrtvuje molohu blagostanja, ljepote, mladosti.
A svi govori o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima zvuče šuplje ako se život ne prihvaća sa strahopoštovanjem i ako se odgovorno ne promiče te ne štiti kao temelj i jamstvo budućnosti. Velika žena našeg vremena, Majka Terezija, prigodom svog nastupa u dvorani Ujedinjenih naroda u New Yorku rekla je: Ako zaista hoćemo mir, moramo donijeti odrješitu odluku: ne dopustiti nikad da ijedno dijete živi bez ljubavi.
S djetetom i naš narod i naša Crkva ostaju ili padaju.
Sa željom da svatko od nas, u službi i na mjestu što nam ih je podarila Božanska Providnost, budemo graditelji društva koje se raduje djetetu i promiče život, svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice, dragi vjeroučitelji i dragi župni suradnici, te svim našim sugrađanima dobre volje, želim sretan Božić i blagoslovljenu 2009. godinu.

U Đakovu, o svetkovini Božića 2008.
+ Marin
nadbiskup i metropolit