Monaško posvećenje kod benediktinki u Rabu

S. Marija Gertruda zavjetovala se u redu sestara benediktinki po Pravilu sv. Benedikta te je primila monaško posvećenje.

Rođena je 23. svibnja 1972. u Šibeniku, gdje je završila osnovnu, srednju medicinsku i glazbenu školu. Školovanje je dovršila na Filozofskom fakultetu 1996. godine u Zagrebu. Nakon što je na nekoliko mjesta radila kao zamjena, trinaest godina bila je psihologinja u dječjem vrtiću Šumska jagoda na Svetom Duhu. Godine 2008. doživjela je obraćenje . “Moleći krunicu i prisustvujući euharistiji osjećala sam da se sve stanice moga tijela i duše duboko natapaju životom, snagom, puninom – zaista poput žedne, isušene zemlje na koju pada blagotvorna kiša”, svjedoči sama o tom razdoblju. Bila je aktivna u Župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu. Nakon što je 2013. došla u Rab na monaško iskustvo, 2014. godine pristupila je sestrama benediktinkama postavši postulantica. Time je započela višegodišnju pripremu za polaganje zavjeta. Za geslo monaškog posvećenja odabrala je redak Jedno srce i jedna duša (Dj 4, 32b).

Mons. Petanjak rekao je da je dan polaganja zavjeta za sestru Mariju Gertrudu “velik dan, najveći dan, može se usporediti s novim rođenjem, s novim preporođenjem. Jer treba se roditi odozgo, kako Isus kazuje Nikodemu, iz vode i Duha Svetoga, i zato ne samo za sestru koja danas polaže svoje doživotne zavjete, prima monaško posvećenje, nego i za našu biskupiju, i za ovaj kraj, i za sve vas koji ste dionici ovoga slavlja, ovo je veliki znak da još uvijek ima osoba koje su spremne sav svoj život, svega sebe posvetiti Bogu. I to u jednom kontemplativnom redu, kojemu je prvenstvena zadaća moliti se Bogu. A živjeti u gradu gdje znaš da svakoga časa, svakoga trenutka netko moli, netko nas zagovara pred Gospodinom Bogom, velika je milost. I zato smo zahvalni za korak sestre Marije Gertrude, i sestrama u ovom samostanu koje su pripomogle rastu ovog zvanja, omogućile da se rascvjeta, da dođe do svoje punine. I zato svi skupa zahvaljujmo Bogu na daru ovoga monaškog posvećenja”.

“Ovaj otok, ova regija, naša domovina, zadobila je milošću Božjom novu moliteljicu jer molitva je jedno od povlaštenih mjesta na kojima se ljubav izražava, produbljuje i pročišćava. Molitva je divna i učinkovita škola ljubavi. To je škola strpljivosti, vjernosti, poniznosti i pouzdanja. to je škola ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ali i prema samomu sebi. Jer u molitvenom življenju ljubav je cilj, ali zajedno s vjerom i nadom, i glavno sredstvo molitve”, poručio je krčki biskup.

Samostan sv. Andrije osnovao je rapski biskup Madije 1018. godine te je po tako drevnom djelovanju najstariji samostan u Hrvatskoj. Koludrice koje danas žive u njemu u klauzuri uz molitveni život bave se izradom umjetničkih i ručnih radova, suvenira od suhog cvijeća, pečenjem hostija itd.