Temeljno pitanje i završna misao ovog simpozija jest: treba li presudu protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca iz godine 1946. koju je donio Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske i danas smatrati postojećom i pravno utemeljenom.

Hrvatski sabor tijekom svoga prvog saziva donio je dana 14. veljače 1992. godine Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu (NN 9/02) i njome osudio politički proces protiv kardinala Alojzija Stepinca u kojoj je zaključeno:
– „da je kardinal Alojzije Stepinac, nepravedno osuđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu”; te
– „iako hrvatski narod i Katolička Crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, Hrvatski sabor, kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske, izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinal Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu”.

Međutim, time odluka jugoslavenskog suda još nije ukinuta. Prema opće prihvaćenom mišljenju u javnosti, a posebno među pravnim stručnjacima, sazrela je ideja da se obnovi postupak protiv bl. Alojzija kardinala Stepinca.

Takva mogućnost bila je predviđena odredbom čl. 490 ZKP (NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 62/03) koja navodi:
(1) Osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnoga akta.
(2) Pod zloporabom političke moći smatrat će se slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodnopravno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.
(3) Ako je osoba iz stavka 1. ovoga članka umrla, reviziju mogu izjaviti njezini nasljednici po zakonskom redu.
(4) Revizija se može izjaviti u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Međutim, pošto je u st. 4. čl. 490. ZKP-a propisan rok od dvije godine za pokretanje revizije protiv svih presuda donesenih u političkim procesima na tlu bivše komunističke Jugoslavije, te je isti bio prekluzivne prirode, to danas reviziju više nije moguće provesti. Naime, krajnji rok za reviziju istekao je 31. prosinca 2000. godine.

Budući da je učinjen „grijeh propusta”, te nije do danas pokrenut postupak za reviziju procesa protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca, blaženika Katoličke Crkve, mišljenja smo da je sazrijelo vrijeme da se ta povijesna nepravna ispravi.

Eminentni pravni stručnjaci, među kojima je i dr. sc. Željko Horvatić, profesor emiritus Zagrebačkog sveučilišta i predsjednika Akademije pravnih znanosti, zauzeti su sljedeće stajalište:
– budući da ne zastarijevaju ratni zločini, to pogotovo ne bi smjeli zastarijevati „zločini nepravde”, tj. „juridistički zločini” prema tisućama hrvatskih domoljuba koji su nevino osuđeni, te su izdržavali svoje zatvorske kazne u jugoslavenskim tamnicama samo iz razloga „što su drugačije mislili”:

S obzirom na gore navedeno, pozivamo Vladu RH kao mogućeg predlagatelja izmjena Zakona o kaznenom postupku ili izravno Hrvatski sabor, da predlože promjenu čl. 490 ZKP i to st. 3. i 4. tako da se omogući revizija ne samo političkog procesa protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca, nego i protiv više stotina svećenika i domoljuba koji su živjeli i sanjali samo jedan san – SLOBODNU HRVATSKU DRŽAVU.

Predlažemo također, osnivanje pravno-povijesne komisije, koja bi imala zadatak da objektivno i znanstveno utemeljeno –sine ira et studio- dadne svoj pravno-povijesni sud o svim političkim procesima u razdoblju od godine 1945. do 1990. na tlu bivše komunističke Jugoslavije. To zahtijeva, ne samo sjećanje na žrtve tih procesa nego i svekolika hrvatska javnost.

U Lepoglavi, 5. prosinca 2008. godine