1. Velika mi je radost biti danas u sjedištu uglednoga Papinskog lateranskog sveučilišta i sudjelovati u simpoziju na temu “Crkva u Hrvatskoj i Drugi vatikanski koncil – Sudjelovanje, doprinos i prijem”. Kao veliki kancelar zagrebačkoga teološkog fakulteta također se radujem što mogu pozdraviti sve ovdje nazočne. Izražavam svoju zahvalnost organizatorima ovoga događaja Papinskom lateranskom sveučilištu, Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, a osobito njegovoj ekscelenciji gospodinu veleposlaniku Emiliju Marinu. Želim izraziti zadovoljstvo zbog te inicijative te uputiti izraze zahvalnosti svim sudionicima a osobito časnim predavačima.

Tema s kojom se suočavamo još nam jednom omogućuje da se zadržimo na izvanrednom događaju Koncila, za koji je sluga Božji Ivan Pavao II. rekao: “Osjećam, više no ikad, dužnost ukazati na Koncil kao na veliku milost koju je zadobila Crkva u 20. stoljeću. U njemu nam je bio ponuđen siguran kompas da bi nas usmjerio tijekom hoda” (Novo millenio ineunte – Ulaskom u novo tisućljeće 57). U svojoj duhovnoj oporuci papa Wojtyla također je primijetio: “Želim još jednom izraziti zahvalnost Duhu Svetome za veliki dar Drugoga vatikanskog koncila, prema kojemu se zajedno s cijelom Crkvom – a napose s čitavim episkopatom – osjećam dužnikom. Uvjeren sam da će još dugo novim naraštajima biti dano crpsti bogatstva koja nam je udijelio taj Koncil 20. stoljeća.” Sveti Otac Benedikt XVI. je pak u svojoj prvoj poruci na završetku euharistijskoga slavlja s kardinalima izbornicima u Sikstinskoj kapeli ustvrdio: “Kako godine prolaze, koncilski dokumenti nisu izgubili na aktualnosti. Njihova se naučavanja, štoviše, pokazuju prikladnima u odnosu na nove instance Crkve i sadašnjeg globaliziranog društva.”

Drugi vatikanski koncil bio je presudni događaj u crkvenome životu. Napajajući se na iskustvima i promišljanjima iz prethodnog razdoblja, ponudio je Crkvi novo razumijevanje sebe same i novi uzlet pastoralnog djelovanja. Crkva se prepoznala kao sakrament, znak i oruđe zajedništva s Bogom i jedinstva svega ljudskoga roda (LG 1), kao univerzalni sakrament spasenja (LG 48). Istodobno je doživjela sebe kao onu koja je stvarno i prisno solidarna s ljudskim rodom i s njegovom poviješću (GS 1), otvarajući se širokim perspektivama dijaloga s religijama, s kulturom i s čitavim svijetom.

2. Ovaj današnji simpozij “Crkva u Hrvatskoj i Drugi vatikanski koncil – Sudjelovanje, doprinos i prijem” pruža nam prigodu da produbimo doprinos hrvatskih biskupa i teologa koncilskom zborovanju. Za razliku od mnogih biskupa iz zemalja s komunističkim režimom, hrvatski su biskupi mogli sudjelovati na Koncilu. Tadašnji nadbiskup zagrebački mons. Franjo Šeper, kasnije kardinal pročelnik Kongregacije za nauk vjere, bio je jedan od malobrojnih biskupa iz komunističkih zemalja koji je sudjelovao u pripremnim radovima za Koncil kao član Središnje pripravne komisije.

Povijesni okvir iz kojeg su dolazili hrvatski biskupi bili su progoni koje je Crkva proživljavala s onu stranu željezne zavjese. Nedugo prije, 10. veljače 1960. godine, u Krašiću je umro, primoran na kućni pritvor, kardinal mučenik bl. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački. O njemu je sluga Božji Ivan Pavao II. u slavlju beatifikacije prije deset godina u nacionalnome svetištu Marija Bistrica rekao: “Dobro je znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi”. S tim duhovnim nasljeđem, s nasljeđem stoljetne liturgijske i pastoralne tradicije te s iskrenom brigom za naviještanje evanđelja u onome vremenu, pripravljali su se hrvatski biskupi kako bi živjeli iskustvo Koncila.

3. Navještaj priprave i slavljenja Koncila bio je u Crkvi u Hrvatskoj prihvaćen s oduševljenjem. Unatoč izoliranosti u kojoj su se nalazile komunističke zemlje, u Zagrebu je odmah 1962. započelo objavljivanje biltena čiji je cilj bio informirati o događajima na Drugome vatikanskom koncilu. Bilten se zvao “Glas s Koncila” i u početku je objavljivanje bilo predviđeno samo za vrijeme odvijanja Koncila. No, već sljedeće godine poprimio je oblik novina, najprije dvotjednih a potom i tjednih pod imenom “Glas Koncila”. Postao je važnim sredstvom za upoznavanje Koncila i za njegovo prihvaćanje te je i danas najvažniji katolički tjednik u Hrvatskoj.

Nedavno je Crkva slavila četrdeset godina od završetka Drugog vatikanskog koncila te je imala prigodu vratiti se značenju toga događaja i sadržaju dokumenata, ukazujući na njihovu unutarnju povezanost i tumačeći ih u svjetlu sadašnjeg kulturnog, društvenog i političkog konteksta koji se uvelike promijenio.

Slaveći s više događanja tu obljetnicu, Crkva u Hrvatskoj imala je prigodu ponovno otkriti duboku aktualnost Koncila za život i djelovanje same Crkve. Želja mi je da i ovaj simpozij bude prigoda za objedinjavanje rezultata prethodnih istraživanja, za produbljenje koncilskih tema te za pružanje izvornog doprinosa u promišljanju, kako bi iznova s novim poticajom zaživjeli darovi Drugoga vatikanskog koncila.