Banja Luka, (IKA/KTA) – Zaštitnik Banjolučke biskupije i katedrale sv. Bonaventura proslavljen je 15. srpnja u banjolučkoj katedrali svečanom euharistijom koju je predvodio predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, s petoricom biskupa sudionika 73. redovitoga zasjedanja BK BiH i 25 svećenika, a propovijedao je domaćin banjolučki biskup Franjo Komarica.
U propovijedi je istaknuo da svaki Božji dar a osobito ovaj najveći – žrtva iz ljubavi prema nama ljudima njegova utjelovljenog Sina, ujedno predstavlja za nas veliku obavezu, zadaću koju imamo mi Kristovi sljedbenici, tj. kršćani. Naša je zadaća nasljedovati Isusa Krista kao Istinu, Put i Život, dakle živjeti onako kako je to Isus činio i kako on očekuje da i mi činimo s njim i za njega.
Crkva, tj. mi kao zajednica Isusovih učenika, slavimo euharistiju, a euharistija izgrađuje Crkvu, tj. svakog od nas, poručio je banjolučki biskup. Da je to doista i moguće dokazala su bezbrojna naša kršćanska braća i sestre, sljedbenici, učenici i suradnici istog Isusa Krista, kao što smo i mi. Među njima su se tijekom 20 stoljeća povijesti Crkve istakli osobito oni, koje je Crkva podigla na čast oltara, kao svoje svece ili blaženike, da bi nama bili dragocjeni uzori i pomoćnici da i mi pobijedimo u sebi i oko sebe zlo, a afirmiramo i promičemo dobro.
Među njima biskup Komarica istaknuo je sv. Bonaventuru, redovnika biskupa, kardinala i crkvenoga naučitelja kojega posebno slave i članovi Franjevačkoga reda, kao svoga drugog utemeljitelja. Sv. Bonaventura živio je prije 750 godina u Italiji. Završivši visoku filozofsku naobrazbu u Parizu, stupio je u Franjevački red, bio izabran i za njegovog poglavara te je tijekom svoje 17-godišnje ponizne i nesebične poglavarske službe, temeljito i dalekosežno obnovio cijeli Red. Njegove članove, među kojima je bilo određenih neslaganja glede uređenja i organizacije života i djelovanja u Crkvi i društvu, upućivao je na odmjerenost i duh međusobne suradnje i sloge. Donio je i mnoge mudre zakone, naputke za plodni duhovni život, isticao važnost ćudorednih kreposti, promicao znanost te razna apostolska djela, istaknuo je biskup Komarica.
Na Koncilu u Lyonu Bonaventura je 1274. igrao vrlo značajnu ulogu i najzaslužniji je da su tada predstavnici Istočne Crkve s rimokatolicima potpisali zajedničko „Vjerovanje”, čime je okončan tragični crkveni raskol između kršćanskog Istoka i Zapada. Na veliku štetu cijelog kršćanstva, ti koncilski zaključci koje su pravoslavni izaslanici donijeli sa sobom u Carigrad, tamo nisu bili prihvaćeni i sve do danas nije došlo do željenog i prijeko potrebnog ujedinjenja katoličkih i pravoslavnih kršćana. Na tom Koncilu Bonaventura se razbolio i umro na današnji dan 1274. – a bila je, kao i danas, nedjelja. Zbog sveukupnog velikog djela kao i zbog brojnih pisanih teoloških i duhovnih spisa – Crkva ga je 1482. uvrstila među svece a 1588. među naučitelje, podsjetio je banjolučki biskup.
Vjernike je pozvao da se ugledaju u svjesnu i potpunu ovisnost i naslonjenost na Božje darove i Božje vodstvo sv. Bonaventure, jer, „i mi, što jesmo i što možemo činiti za Crkvu, sve to jesmo jedino i isključivo – uz pomoć Božje milosti”. Osvrćući se na protekla tri desetljeća svoga aktivnog boravka među članovima Banjolučke biskupije koja mu je povjerena, biskup Komarica ocijenio je da među njima ima dosta toga od duhovne ostavštine sv. Bonaventure. „Bilo je i ima među nama istinskog mirotvorstva, izbjegavanja svađe i želje za osvetom, poštovanja ne samo katoličke braće i sestara iz različitih župnih ili redovničkih zajednica i međusobne solidarnosti, osobito u izuzetno dramatičnim ratnim i poratnim godinama, nego je bilo i ima i mnogo uočljive spremnosti na praštanje i pomirenje pa i na djela ljubavi prema ljudima, pripadnicima drugih Crkava i vjerskih zajednica, drugih naroda, svjetonazora, rasa i klasa. U toj hvalevrijednoj i Bogu ugodnoj praksi u vašem svakodnevnom životu bodrim vas da i ubuduće ustrajavate”, pozvao je biskup Komarica.
Sve veći broj članova i naše biskupijske zajednice osjeća u sebi poticaje Božjeg Duha, te sve ozbiljnije shvaćaju svoj osobni kršćanski poziv i zadatak koji su dobili u sakramentima svoga krštenja i krizme, dodao je biskup i primijetio kako, nažalost, oni ne dobivaju ni uvijek ni onako kako to crkveni dokumenti predviđaju a oni trebaju, zatraženu i potrebnu pomoć. „A gdje nema pravog vodstva u duhu naputaka Crkve, koju vodi Duh Sveti, lako se može dogoditi da pojedine crkvene zajednice i udruge naših vjernika laika ne budu – kako treba – otvorene prema drugim, sličnim ili drukčijim zajednicama ili udrugama, te drugim članovima župe ili biskupije, kojoj pripadaju – po svom rođenju ili mjestu življenja i djelovanja. Tada lako dođe do suparništva i međusobnog negativnog utjecanja, s obzirom na ugled, utjecaj, moć ili posjed. A to sve redovito završava u razaranju i uništavanju svih onih dragocjenih darova Duha Božjega, koje su oni primili sa zadaćom da ih upotrijebe maksimalno savjesno i učinkovito za dobro svoje i cijele Crkve”, upozorio je mons. Komarica.
Podsjetio je na službeni nauk Crkve da Udruge ili zajednice vjernika-laika nisu same sebi cilj, nego moraju služiti ispunjenju poslanja Crkve prema društvu u kojem Crkva živi i djeluje. Njihova apostolska vrijednost ovisi o njihovoj usklađenosti s ciljevima i zadaćama mjesne Crkve, o kršćanskom svjedočenju i evanđeoskom duhu pojedinog člana dotične Udruge, zajednice ili duhovnog pokreta.
U duhu Bonaventurina razboritog, smirenog i odlučnog načina djelovanja i vođenja Franjevačkog reda i naša se biskupijska zajednica, na čelu sa svojim sadašnjim a i budućim vodstvom, treba uvijek iznova truditi oko prepoznavanja znakova vremena i uvažavanja poticaja Duha Svetoga. Treba u svojim redovima otvarati dovoljno mjesta i mogućnosti svakome članu za njegovo svakodnevno plodno življenje i apostolsko djelovanje u duhu življenog evanđelja i u službi istinskog mira i općeg dobra, zaključio je banjolučki biskup.
Na kraju mise biskup Komarica zahvalio je svima za sudjelovanje te podsjetio na na molitvenu duhovnu povezanost koju je Banjolučka biskupija ostvarila s potpuno uništenom biskupijom Pyongyang. Kazao je da postoje vrlo pozitivni znakovi približavanja dviju Koreja te potaknuo da nastave moliti na tu nakanu. U tom duhu svi su izmolili „Molitvu sv. Franje za mir”.
Misno slavlje animirao je i župni zbor iz Pakraca koji se pridružio katedralnom banjolučkom zboru pod ravnanjem s. Damjane Kovačević. Među koncelebrantima bio je i svećenik Banjolučke biskupije don Ante Vidović koji će uskoro poći na službu u Apostolskoj nuncijaturi u Sudanu.

.