Uz rektora, vicerektora i duhovnika Zavoda u koncelebraciji je bilo i dvadesetak svećenika. Svake akademske godine ova proslava je ujedno bila i proljetni susret svih hrvatskih rimskih studenata, ali ove godine zbog epidemiološkim susret nije organiziran po uobičajenom obliku. Na misi su sudjelovali i diplomatski djelatnici:  veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji Jasen Mesić te otpravnica poslova u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić.

Odlomak iz Ivanova evanđelja koji predstavlja svojevrsnu Isusovu oporuku

U svojoj homiliji vlč. Senjan osvrnuo se na nedjeljni evanđeoski odlomak iz Ivanova evanđelja koji predstavlja svojevrsnu Isusovu oporuku. Upravo jer je oporuka, riječ pred smrt, Kristove riječi dobivaju osobitu dubinu i snagu pa tako i na drugačiji način djeluju na naše prihvaćenje i razumijevanje. Isus svoju oporuku obznanjuje u okolnostima Posljednje večere gdje progovara o radosti, ljubavi i prijateljstvu.

Dotaknuvši se teme ljubavi, propovjednik je naglasio kako Krist svoj poziv da se razdamo ljubeći upućuje svakom od nas na jednostavan i izravan način.
“Ljubiti znači položiti život za svoje prijatelje, znači imati vremena za drugoga, prepoznati njegovo potrebe, radovati se s njim i tješiti ga u žalosti, imati osjećaja za onoga koji je sa mnom za stolom”.
Nadalje je istaknuo kako položiti svoj život za prijatelje jednostavno znači ne stavljati sebe u prvi plan, znači nadići i izići se iznad sebe poput Krista.

“Na takav način ljubav nije ugodan i lepršav osjećaj već ona ponajprije podrazumijeva žrtvu. A upravo to su činili sveti Leopold i blaženi Ivan Merz. Leopold Bogdan Mandić provodio je sate i dane u ispovjedaonici bez ikakvog žaljenja za slobodnim vremenom, za odmorom, za drugim mjestom, drugim ljudima ili za drugom službom. On je jednostavno položio život ondje u malenoj ispovjedaonici, u službi koju mu je Bog povjerio i među ljudima koji su ga tražili”.

Budimo ponizni i ustrajni poput sv. Leopolda Mandića, gorljivi i čisti poput bl. Ivana Merza

“Tu je pronašao Božju zapovijed i nju je ispunio, te nije postao mekušac koji je u ime lude tolerancije sve smatrao dopuštenim, već je kao izvršitelj ozbiljnih Božjih zapovijedi, ljubav koja je osjećaj pretvorio u prostor u kojem se može stajati. U takvom prostoru ljubavi boravio je blaženi Ivan Merz koji je svoj snagu za vršenje Božjih zapovijedi crpio iz euharistije gdje je naučio što znači istinski ljubiti i što je prava ljubav: to nije tek puka tolerancija svega i svakoga nego istinska suradnja s Božjim naumom i milošću”, naglasio je propovjednik.

Na kraju homilije osvrnuo se na pandemijsku situaciju koja je rimske studente umjesto hoda po rimskim trgovima i ulicama, papinskim bazilikama i sveučilištima, zatvorila u sobe, u svojevrsnu klauzuru koja je time postala mjesto našeg posvećenja. Propovijed je zaključio ohrabrenjem kako nas je Isus izabrao i postavio da donosimo rod u ovom gradu i kao njegovi prijatelji, preko našeg studija, u skrovitosti i molitvi.
“Krist poznaje sve naše trudove i muke, lijenosti i malaksalosti, čuje naše jadikovke ali i oduševljenja. Kako je on vjeran Bog, te jer nas je izabrao i poslao, on će i ispuniti svoje obećanja a na nama je da mu ostanemo vjerni prijatelji koji ljube jedni druge te da budemo ponizni i ustrajni poput svetog Leopolda, gorljivi i čisti poput blaženog Ivana”.

Na kraju euharistijskog slavlja rektor Marko Đurin je zahvalio vlč. Davoru Senjanu na predvođenju slavlja i upućenoj riječi te je pozdravio i zahvalio svim nazočnima koji su sudjelovali u ovoj proslavi.