Vinkovci, (IKA) – U prigodi blagdana sv. Ilije, proroka, zaštitnika grada Vinkovaca i Dana Grada, koji se slavi 20. srpnja, središnje euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima u nedjelju 15. srpnja predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić. Suslavio je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije Ilija Dogan, student poslijediplomskoga studija kanonskoga prava u Rimu. Misa je prikazana za sve žitelje grada Vinkovaca, za žive, za preminule, na poseban način za poginule hrvatske branitelje i za one za čije se grobove još ne zna. Na misi su, uz velik broj župljana, među ostalima, sudjelovali i gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić, njegovi zamjenici dr. Kata Krešić i Gabrijel Šokičić, predsjednik Gradskoga vijeća dr. Mladen Karlić, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata i predstavnici Oružanih snaga RH-a.
Na početku misnoga slavlja mons. Pranjić rekao je kako je zaštitnik grada Vinkovaca sv. Ilija, prorok, i zaštitnik Đakovačko-osječke nadbiskupije. „Štovanje sv. Ilije, proroka, seže u daleku prošlost, jer spada među najveće proroke Staroga zavjeta, i njegovo je štovanje ne samo u Hrvatskoj, nego i posebno među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Posvećene su mu i mnoge crkve. Tako je i najstarija crkva na ovim prostorima – crkva na Meraji iz 11. stoljeća u Vinkovcima, posvećena sv. Iliji, proroku. To znači da su Hrvati, došavši na ove prostore, osjetili i doživjeli njegovu pomoć, i zato su mu u čast gradili crkve, i zato je naš grad njega izabrao za svoga zaštitnika, kada smo se osamostalili, odvojili i izvukli iz zagrljaja zloglasne hobotnice zvane Jugoslavija, i postali svoj na svome.”
Mons. Pranjić istaknuo je kako radost ovoga blagdana svi zajedno dijelimo, kao i radost vezanu za ono što je neki dan rekao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić, kada je čestitao našim Vatrenima. „Ima nešto čudno u našem narodu što nas uvijek ujedini, kao što se dogodilo 1991. godine. Mi koji smo bili svjedoci tih događaja, sjećamo se kada su nam svi proricali zlu kob i zlu sudbinu, a odjednom se dogodilo nešto sasvim drugo. Tako i ovo, vezano za veliki sportski događaj, znamo što su pojedini govorili o nama Hrvatima i našoj Hrvatskoj, a sada smo postali osobe broj jedan. Zavrijedili smo jedno poštovanje poradi jednostavnosti, i moramo priznati, poradi toga što je naš narod uvijek ostao vjeran Katoličkoj Crkvi, apostolu Petru, Papi i njegovim nasljednicima. I to je nepobitna istina koja nas je uvijek čuvala i sačuvala, i koja nas je spasila u Domovinskom ratu, kada su oni, među kojima su neki ovih dana i preminuli, nisu željeli Hrvatsku, nego nešto što je već bilo razbijeno i prošlo. Iako su hodali po našim prostorima, mi smo postali država. To i jesmo. Imamo lijepu državu, imamo lijepu Domovinu, imamo prekrasnoga zaštitnika našega grada sv. Iliju, proroka, i imamo prekrasnu reprezentaciju”, rekao je domaći župnik.
U propovijedi je mons. Pranjić poručio: „Danas budimo jedno srce i jedna duša, kao što smo znali biti uvijek u svim presudnim trenucima naše povijesti, ali i u ovom vremenu u kojemu živimo potrebno nam je ono isto jedinstvo i ista sloga koju smo imali 1991. godine. Nikada Katolička Crkva nije bila toliko velika i snažna kao onda kada je u svom životu primijenila ono što Isus govori u današnjem Evanđelju, kada smo svojim životom svjedočili da volimo i ljubimo čovjeka, da smo spremni pomoći, praštati i oprostiti i tražiti oproštenje. I u tome je tajna dolaska Sina Božjega i životnoga puta Katoličke Crkve, u tome je tajna životnoga puta hrvatskoga naroda koji je sa suzama često puta praštao, osjećao svu patnju i bol, svu tragediju, sva znana i neznana grobišta, ali u sebi nikada nije izgubio dimenziju dobrote i ljubavi koja mu je usađena od prvoga susreta s Isusom Kristom i Radosnom viješću Evanđelja. Slaveći zaštitnika našega grada sv. Iliju proroka, i zaštitnika naše nadbiskupije, i mi budimo radosni. Budimo poput Isusovih učenika idući iz grada u grad, od mjesta do mjesta, gdje god živimo i nalazimo se, šireći uvijek dobrotu, čovjekoljublje i čovječnost. Tada smo najjači i najveći pred Bogom i ljudima. Možemo imati ne znam koliko titula i naslova koja nam može dati društvo i civilizacija, no nema ljepšega naslova, titule: ovaj čovjek voli čovjeka. Katolička Crkva voli i ljubi svoj narod. Tako je bilo i kod nas. Katolička Crkva ljubi i voli i uvijek će voljeti svoj hrvatski narod, i zato danas, dok molimo za cijeli naš grad, za Gradsku upravu, za sve poginule i nestale, ostanimo na onome životnome putu na koji je danas u Evanđelju Isus uputio svoje učenike”, poručio je mons. Pranjić.
Pjevanje je predvodio domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija” s voditeljicom i orguljašicom profesoricom Dubravkom Vukovarac.