Misu je predslavio župnik u Novigradu vlč. Maksimilijan Buždon.

Vlč. Buždon je homiliju započeo informacijom da se je papa Franjo nedavno susreo s jednom kršćankom koja je zajedno sa svojom djecom uspjela pobjeći iz Kabula, no otac obitelji je odveden od tamošnjih vlasti i izgubljen je svaki trag. „To su današnji suvremeni mučenici“, istaknuo je propovjednik, „to su ljudi koji trpe, pate i progonjeni su zbog svoje vjere, i to danas u 21. stoljeću“.

„I to se ne događa samo u Afganistanu, iako su od tamo vijesti najaktualnije, progoni kršćana događaju se i u Kini, gdje su kršćani na dnevnoj bazi zatvarani u zatvore, ne dopuštaju im da djecu do 18 godine poučavaju u vjeri, biskupi su godinama u zatvoru, muče i ubijaju obične vjernike, još se gore događa u Sjevernoj Koreji, to se događa i u mnogim zemljama Azije i Afrike, većinski muslimanskim. Kada govorimo o mučeništvu, nama je taj pojam pomalo dalek, ali naša Istra i Hrvatska nisu daleko od vremena, a to je samo jedna generacija prije nas, kada se je i ovdje proganjalo samo radi vlastite vjere“, naglasio je vlč. Buždon.

„Istarski svećenici, i danas su živi, bili su na robiji, neki su ubijeni, slavimo i naše mučenike, bl. Miroslava Bulešića i bl. Francesca Bonifacia, bl. kardinala Stepinca, koji su nam i dalje svijetli primjer i svjedoče nam da je mučeništvo samo jednu generaciju iza nas. Njihova krv, njihova žrtva i danas nam svjedoče da te vrednote kojima su oni težili su vječne vrednote, one nisu prošlost“, podsjetio je propovjednik.

„U našem vremenu, koje je opterećeno materijalizmom te vrednote će biti još potrebnije. Vremena progona ne pripadaju samo Crkvi prvih stoljeća, iako je u prvim stoljećima kršćanstva mučeništvo bilo jako naglašeno, no nije samo tada Crkva rasla natapana krvlju mučenika, nego ona su stvarnost mnogih kršćanskih zajednica diljem svijeta.“ Propovjednik se je prisjetio jednog svog kolege svećenika s kojim je zajedno studirao u Rimu, a koji je iz Srednjoafričke Republike; svjedočio je da se ondje živi u kontinuiranom strahu i opasnosti od progona zbog vlastite vjere.

„Kada slavimo mučenike mi želimo u memoriji Crkve održati one koji su bili najbolji svjedoci. Oni su svjetionik, oni su trpjeli, bili su mučeni po uzoru na našega Učitelja, oni nam svjedoče da je moguće biti do kraja vjeran. Kada se mi pokolebamo pred sobom imamo njihov primjer ustrajnosti. No, oni su prije mučeništva živjeli plodonosan život“, istaknuo je propovjednik te je ukratko citirao podatke iz životopisa tih svetih liječnika.

„Zapisano je da su svoje umijeće koristili besplatno“, naglasio je vlč. Buždon. „Nisu naplaćivali svoju pomoć jer su htjeli bližnjima iskazati ljubav, još i prije samoga mučeništva mnoge su privukli vjeri, a mučeništvo je došlo kao pečat čitavog njihovog života, kao da je Bog htio potvrditi sve ono što su oni činili i staviti ih za primjer ne samo ljudima onoga vremena nego i svima nama do dan danas“, istaknuo je propovjednik.

„Mučeništvo, slavili ga mi u mučenicima drevne Crkve ili u mučenicima koji su danas progonjeni, oni su neizostavan dio Crkve, prema Kristovim riječima ‚ako su mene progonili i vas će progoniti‘. Mi se kao vjernici moramo znati suočiti s time“, rekao je vlč. Buždon. „No, ne smijemo se bojati onih koji nam prijete. Ili koji nas odvraćaju od same vjere. Današnje je društvo nesklono duhovnim vrijednostima. Želi se zatrti govor o vrijednostima obitelji, braka, života, želi se to proglasiti nasiljem nad drugima. Ne smijemo izreći ni vlastito mišljenje, jer ispada da time ugrožavamo druge i da smo mi ekstremni. Ako mi kao vjernici ne budemo ‚sol zemlje i svjetlo svijeta‘, tko će svijetu donijeti Kristove vrednote?“, zapitao je predslavitelj. „Kako ćemo pokazati Krista ako se obojimo bojama ovoga svijeta? Ako nam je konačan doseg života samo materijalno, kako ćemo ikome biti putokaz u nebo?“

„Naravno da težimo za mirnim životom, u kojem ćemo imati dovoljno, no moramo biti svjesni da postoji jedna viša vrednota, vjera. Trebamo imati savjest koja se ne prigiba pred modama i prolaznostima ovoga svijeta.

Propovjednik je u nastavku istaknuo poveznicu života vjernika s mučenicima. „Kušnje su tu da nas ojačaju, teko onaj koji je prokušan može se nositi sa teškoćama, tako je u svim kušnjama. Kao vjernici ih se ne bismo trebali bojati, jer one nam pomažu da u vjeri postanemo jači. Padovi su potrebni da ojačamo. Otac nebeski želi da ojačamo. Kuzma i Damjan su itekako imali kušnje koje su ih iznutra ojačale, pa su se stoga mogli suočiti s izazovom mučeništva. Imamo nešto zajedničko s njima, a to je početak vjere. Početak prave vjere koja treba biti izgrađena. Vjera koja će nam dati snagu da se suočimo s izazovima. Neka nam Bog da milost da mu ne okrećemo leđa kada nam se Riječ Božja čini teška i zahtjevna, kada od nas traži odricanje ili žrtvu. Onda će ta naša žrtva biti jedna pomoć za duhovno dobro drugih, kao što je krv mučenika sjeme novih kršćana, neka naše kušnje i muke budu pomoć u teškoćama života i pomoć u rastu u vjeri“, zaključio je vlč. Buždon.

Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem Pina Ružića.