Kriza smisla među mladima, izazovi suvremenog obrazovanja te odgovornost za odluke i politike čije će se posljedice osjećati generacijama bile su u središtu izlaganja kardinala Pietra Parolina na međunarodnoj konferenciji „Mape nade za regionalnu agendu obrazovanja: mentalno zdravlje, digitalne tehnologije i obrazovanje“.

Na skupu sudjeluju ministrice i ministri obrazovanja iz zemalja Latinske Amerike, zajedno sa stručnjacima, akademicima i predstavnicima međunarodnih organizacija, kako bi promišljali o glavnim izazovima suvremenog obrazovanja. Kardinal Parolin opisao je susret kao događaj od posebne važnosti i velike aktualnosti, podsjetivši na sve rašireniju svijest u međunarodnoj zajednici da obrazovanje nije samo jedna od brojnih stavki političke agende, nego temeljni stup cjelovitog ljudskog razvoja, mirnog suživota i društvene pravednosti.

Osvrćući se osobito na zemlje Latinske Amerike, kardinal Parolin je istaknuo da se obrazovni sustavi te regije, iako su tijekom proteklih desetljeća ostvarili značajan napredak u smislu dostupnosti obrazovanja, danas suočavaju s kvalitativnim izazovima koji zahtijevaju nove odgovore: cjelovit odgoj i obrazovanje osobe, razvoj socijalnih i emocionalnih kompetencija, zaštitu najranjivijih te odgovornu integraciju digitalnih tehnologija.

Riječ je o izazovima koji se ne mogu rješavati sektorskim ili fragmentarnim intervencijama, nego zahtijevaju strukturiranu, višedimenzionalnu i dugoročnu suradnju. To su ujedno i pitanja kojima se Sveta Stolica već dugo bavi na globalnoj razini, vođena uvjerenjem da je obrazovanje jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi te jedno od najučinkovitijih sredstava u službi ljudskog dostojanstva i općeg dobra. Stoga je vatikanski državni tajnik pozvao sudionike da oblikuju konkretne, realne i zajednički prihvaćene putove koji vode prema pravednijoj i humanijoj budućnosti.

Kardinal Parolin se najprije osvrnuo na Globalni sporazum o obrazovanju koji je papa Franjo pokrenuo 2019. godine kako bi se svi ljudi dobre volje udružili u savez za obrazovanje koji bi stvarao bratstvo, mir i pravednost. Prisjetio se i smjernica iz apostolskog pisma „Crtati nove mape nade“ koje je papa Lav XIV. potpisao 27. listopada prošle godine povodom šezdesete obljetnice koncilske deklaracije Gravissimum educationis.

U tom je tekstu, istaknuo je kardinal Parolin, Sveti Otac podsjetio da obrazovanje nije sporedna djelatnost, nego oblikuje samu srž poslanja Crkve u svijetu. Pozvao je na izgradnju globalnog obrazovnog sazviježđa u kojem svaka ustanova, svaka zajednica i svaki odgojno-obrazovni subjekt, poput zvijezde na nebu, sjaji vlastitim svjetlom, a istodobno pridonosi zacrtavanju zajedničkog puta. Državni je tajnik stoga pojasnio da postoje tri nova prioriteta koja obogaćuju putove Globalnog sporazuma o obrazovanju: briga za unutarnji život, humani digitalni svijet i odgoj za mir.

Kardinal Parolin je potom napomenuo da tema mentalnog zdravlja zaslužuje posebnu pozornost jer su podaci vrlo jasni i u mnogočemu zabrinjavajući. Dodao je da u mnogim sredinama mentalni poremećaji ostaju nedijagnosticirani i bez odgovarajućeg liječenja, osobito ondje gdje je socijalna i gospodarska situacija najranjivijih vrlo ugrožena. Time su najviše pogođeni mladi među kojima je nakon pandemije zabilježen porast anksioznosti, depresije i psiholoških teškoća.

Suprotstavljajući se iskušenju da se problem svede isključivo na kliničko pitanje i prepusti samo zdravstvenom sustavu, kardinal Parolin je podsjetio da Crkva oduvijek naučava da je ljudska osoba nerazdvojivo jedinstvo tijela, uma i duha. Obrazovni se pristup koji zanemaruje jednu od tih dimenzija može nazvati nepotpunim jer nije sposoban odgovoriti na cjelovitost ljudskih potreba.

Stoga je, prema riječima vatikanskog državnog tajnika, nužno prepoznati i njegovati to jedinstvo, pružajući mladima ne samo znanja i vještine, nego i sredstva za bolje razumijevanje samih sebe, za upravljanje emocijama, za izgradnju važnih odnosa i za pronalaženje životnog smisla. To je ono što kršćanska tradicija naziva brigom za dušu, a suvremena pedagogija socijalnim i emocionalnim kompetencijama te psihološkom dobrobiti.

Kardinal Parolin je istaknuo da je pritom neupitna uloga škole i obitelji. Škola treba težiti tome da bude mjesto zaštite, prepoznavanja i skrbi, okruženje u kojem se svaki učenik osjeća viđenim, saslušanim i praćenim. Da bi to mogla ostvariti, škola mora raspolagati potrebnim resursima. Govoreći pak o temeljnoj ulozi obitelji i lokalnih zajednica, državni je tajnik istaknuo da obitelj koja je podržana i praćena postaje najsnažniji zaštitni čimbenik za mentalno zdravlje djece i adolescenata. Međutim, ako je prepuštena sama sebi pred gospodarskim, društvenim i kulturnim pritiscima, njezina zaštitna sposobnost slabi, a rizik od teškoća raste.

Kardinal Parolin se također osvrnuo na odnos između obrazovanja i digitalnih tehnologija. Riječ je o temi koju papa Lav XIV. u apostolskom pismu obrađuje s velikom jasnoćom, pozivajući na promicanje ‘humanog digitalnog svijeta’ koji stavlja osobu ispred algoritma te usklađuje različite oblike inteligencije: tehničku, emocionalnu, društvenu, duhovnu i ekološku.

Digitalne su tehnologije izvanredna prilika za obrazovanje, osobito u tako velikoj i raznolikoj regiji kao što je Latinska Amerika, posebno kada je riječ o smanjenju obrazovnih nejednakosti. Međutim, napomenuo je kardinal Parolin, intenzivna izloženost digitalnim okruženjima, osobito bez odgovarajućih kritičkih alata i odgojno-obrazovne pratnje, istodobno može izazvati duboko negativne posljedice za mentalno zdravlje mladih. Pritom je upozorio na poremećaje pažnje, ovisnost o ekranima, kibernetičko nasilje, društvenu izolaciju, preopterećenje informacijama te izloženost neprimjerenim ili štetnim sadržajima.

Državni tajnik je također istaknuo da izazov nije u prihvaćanju ili odbacivanju tehnologija, nego u njihovom upravljanju, a to podrazumijeva ulaganje u digitalno osposobljavanje nastavnika te razvoj nastavnih programa koji povezuju digitalne kompetencije sa socijalnim i emocionalnim vještinama.

Posebno je upozorio na opasnost da ono što je ključno, odnosno dimenzija unutarnjeg života i traženja smisla, ostane na marginama. Stoga je ponovno podsjetio na Papine riječi koje potiču svaki obrazovni sustav na brigu o unutarnjem životu pojedinaca.

Upravo uvjerenje da kriza mentalnog zdravlja među mladima nije samo klinička kriza, nego i kriza smisla, može pomoći u boljem razumijevanju mogućih horizonata nade. Kardinal Parolin je istaknuo da se mnogi mladi osjećaju izgubljeno ne zato što im nedostaju informacije ili sredstva, nego zato što im nedostaje perspektiva smisla unutar koje mogu smjestiti vlastiti život, odluke i nade.

Upozorio je da današnje društvo mladima nudi sva sredstva, ali nijedan cilj; svaku povezanost, ali nijedan istinski odnos; svaki odgovor, ali nijedno duboko pitanje. To je društvo koje ih, unatoč prividu, zapravo napušta. Međutim, nastavio je državni tajnik, u svijetu obilježenom sukobima, nejednakostima i ekološkom krizom koja prijeti budućnosti mladih naraštaja, nada je izrazito aktualna vrlina. Ona je temelj svakog zalaganja za opće dobro, svakog ulaganja u obrazovanje i svake brige o najranjivijim osobama.

Kardinal Parolin je rekao da poziv rimskoga biskupa da crtamo mape nade znači upravo to: oblikovati konkretne, realistične i zajednički prihvaćene putove koji vode prema pravednijoj i humanijoj budućnosti. Krajnji cilj uvijek ostaje služenje općem dobru. Ako je obrazovanje, kako je također istaknuo, povlašteno tlo za tu nadu, tada ono ima zadaću i privilegij otvarati horizonte smisla. Ne radi se o nametanju gotovih odgovora, nego o praćenju mladih u otkrivanju pitanja koja nastanjuju njihovu nutrinu, u susretu s velikim misaonim i duhovnim tradicijama čovječanstva te u razvoju sposobnosti promišljanja i razlučivanja koje su temelj svake istinske slobode.

Svjestan velike odgovornosti, ali i izvanrednog privilegija kojega nosi političko djelovanje, kardinal Parolin je pozvao ministrice i ministre da u svoje gradove, parlamente i vlade prenesu svijest da je mentalno zdravlje mladih hitan izazov koji zahtijeva sustavne odgovore poput odgovarajućih ulaganja, suradnje među ministarstvima, povezivanja obrazovnih i zdravstvenih politika, formacije i potpore nastavnicima te aktivnog uključivanja obitelji i lokalnih zajednica.

Vatikanski državni tajnik je na kraju izrazio želju da ta konferencija doista bude prigoda za crtanje novih mapa nade kako bi mladi u školi, zajednici i društvu pronašli sredstva i horizonte koji su im potrebni za ispunjen, slobodan i smislen život. „Budite služitelji svijeta odgoja i obrazovanja, koreografi nade. Neka to bude naše zajedničko zalaganje”, zaključio je kardinal Parolin.